-
1 to give effect to
• izvršiti -
2 perpetrate
• izvršiti; izvršiti zločin; napraviti; skrivati; učiniti; zgrešiti -
3 to make payment
• izvršiti isplatu; izvršiti plaćanj; obaviti plaćanje -
4 filfill
-
5 aggress
• izvršiti prvi čin neprijateljs; napasti; nasrnuti; nasrnuti na; navaliti na; zapodenuti svađu -
6 appraise
• izvršiti procenu; oceniti; odrediti cenu; proceniti; vršiti procenu -
7 assassinate
• izvršiti atentat; ubiti; ubiti ispotaje mučki ubiti -
8 bring of
• izvršiti; spasti -
9 commit a crime
• izvršiti zločin -
10 despach
• izvršiti; otposlati; otpratiti; otpremanje; otpremiti -
11 effectuate
• izvršiti; ostvariti; privesti u delo; provesti; učiniti -
12 follow out
• izvršiti; sprovesti -
13 invade
• izvršiti najezdu; krnjiti; nagrnuti; najezditi; napasti; navaliti; navaliti u; obuzeti; okrnjiti; osvojiti; prodreti; prodreti u; upasti; upasti u; zauzeti -
14 invade on
• izvršiti najezdu u; navaliti u; upasti u -
15 lynch
• izvršiti narodnu pravdu nad; linčovati; vršiti narodnu pravdu nad -
16 murder
• izvršiti ubistv; klati; ubica; ubistvo; ubiti; umorstvo; uništiti; upropastiti -
17 plagiarize
• izvršiti književnu krađu; vršiti književnu krađu -
18 redact
• izvršiti redakciju; pripremiti; prirediti za izdavanje; redigovati; urediti; urediti za izdavanje -
19 revolutionize
• izvršiti preokret u; nadahnuti prevratničkim duhom; pobuniti; preinačiti; revolucionisati -
20 suicide
• izvršiti samoubistvo; samoubica; samoubistvo; ubiti se
См. также в других словарях:
izvršiti — izvŕšiti (što) svrš. <prez. ìzvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzvr̄šen, gl. im. izvršénje> DEFINICIJA obaviti što do kraja, obaviti u potpunosti [izvršiti obećanje; izvršiti napad, vojn.; izvršiti zadatak; izvršiti osvajanje; izvršiti… … Hrvatski jezični portal
izvŕšiti — (što) svrš. 〈prez. ìzvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzvr̄šen, gl. im. izvršénje〉 obaviti što do kraja, obaviti u potpunosti; učiniti, ostvariti, provesti [∼ obećanje; ∼ napad, vojn.; ∼ zadatak; ∼ osvajanje; ∼ popravak] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvršíti — ím dov., izvŕšil (ȋ í) 1. publ. napraviti, da kaj zahtevanega, obvezujočega postane stvarnost, dejstvo; izpolniti: izvršiti svojo dolžnost; izvršiti naročilo; izvršiti povelje, ukaz; izvršiti očetovo voljo / izvršiti oporoko / izvršiti načrt… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
báciti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. bácio se〉 1. {{001f}}nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [∼ se na zemlju; ∼ se na krevet] 2. {{001f}}a. {{001f}}određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [∼ se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dı̏gnuti — (dı̏ći) (koga, što, se) svrš. 〈prez. dı̏gnēm (se), pril. pr. dı̏gnūvši/dı̏gāvši (se), imp. dı̏gni (se), aor. dı̏gnuh/dı̏goh (se), prid. rad. dı̏gnuo/dı̏gao (se), prid. trp. dı̏gnūt〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}pomaknuti iz nižeg položaja na … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
integrírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. intègrīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}izvršiti/vršiti integraciju, spajati/spojiti (u cjelinu) ujedinjavati/ujediniti (ono što je bilo odvojeno ili razdvojeno) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konvèrzija — konvèrzij|a ž 1. {{001f}}rel. prelaženje iz jedne vjere ili doktrine u drugu 2. {{001f}}bank. a. {{001f}}zamjena jedne valute drugom ili jednog zajma drugim b. {{001f}}financijska operacija promjene uvjeta kredita u korist dužnika 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obračùnati — (što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍbračunāt〉 1. {{001f}}(što) izračunati cijenu čega, izvršiti obračun 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}izvršiti obračun s kim; razračunati se b. {{001f}}pren. razg. sukobiti se, potući se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osvétiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. òsvētīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsvēćen〉 1. {{001f}}(koga, što) izvršiti osvetu 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}izvršiti osvetu, uzvratiti b. {{001f}}biti kažnjen, loše proći zbog nekog postupka [to bi ti se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otkázati — svrš. 〈prez. òtkāžēm, pril. pr. āvši, prid. trp. òtkāzān〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}dati otkaz, raskinuti neki odnos [∼ stan] b. {{001f}}ne izvršiti nešto dogovoreno, najavljeno [∼ predavanje; ∼ predstavu] 2. {{001f}}(∅) pokvariti se, zatajiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika