-
1 throne
s prijesto, prijestolje; stolica, kraljevska vlast, kralj / to come to the #, to mount the # = stupiti na prijestolje; # s [pl] = treći po redu od devet razreda anđela; a speech from the # = prijestolna besjeda* * *
prijestol
prijestolja
prijestolje -
2 abdicate
vt/i I.[vt] položiti čast, napustiti položaj, dužnost, povući se, dati ostavku, [jur] odreći se djeteta, lišiti nasljedstva, razbaštiniti II. [vi] zahvaliti se ([to] na) / to # to the throne = odreći se prijestolja, abdicirati* * *
abdicirati
dati ostavku
napustiti položaj
odreći se
odreći se nasljedstva -
3 accede
vi pristati ([to] na), privoljeti se čemu, složiti se / to # to a party = pristati uz stranku, pristupiti stranci; to # (to) an office = nastupiti dužnost; to # to the throne = stupiti na prijestolje* * *
pridružiti se
pripojiti s
pripojiti se
pristupati
pristupiti
složiti se
stupiti -
4 accession
s približenje, pristup, stupanje u ([to a party]); prirast, povečanje;obogaćenje, dobitak ([to] za);[jur] akcesija, pristupanje ugovoru; prirast / #s [pl] = nove nabave, novo stečeno # to the throne = stupanje na prijestolje* * *
napad
nastup bolesti
povećanje
pridruživanje
prirast
priraštaj
pristup
pristup sporazumu
pristupanje
stupanje
suglasnost
ulazak -
5 ascend
vt/i I. [vt] uzlaziti, penjati se na (brdo), ploviti uz (vodu), popeti se II.[vi] uzići, uzlaziti, uspinjati se, uzdizati se, dizati se, uzlijetati; stići, doprijeti ([to] do); [astr] uzlaziti, penjati se (prema zenitu) / to # the throne = popeti se na prijestolje* * *
ići uzlazno
penjati se
popeti se
rasti
uzdizati se
uzlijetati -
6 raise
vt 1. (po)dignuti, uzdignuti, uzdići; uskrsavati, oživiti 2. (zemlju, narod) (po)buniti, dizati(against, upon protiv koga); podstrekavati koga (to do da učiništo); izazivati, probuditi(smjelost, odvažnost); zagrijati za, raspaliti za, poticati, bodriti; oživljavati 3. podići, sagraditi, postaviti (kuću, spomenik) 4. uzgajati, odgojiti, othraniti(životinje),gajiti, odgajati, njegovati (biljke); saditi, obrađivati (povrće); sijati (žito); [fig] stvoriti, proizvoditi (što) 5. izazvati, prouzročiti (smijeh); podići, uzdići (glas, viku itd.); prouzročiti (pobunu, kavgu); pobuditi, uzbuditi (osjećaj); pokrenuti, postaviti, potaknuti (pitanje) iznijeti što na dnevni red 6. dizati tjerati uvis (vodu itd.) ( from iz); promaknuti, unaprijediti koga (to na u) 7. dizati (moral); (kauzativno) učiniti da se digne (npr. kruh); dozivati (duhove); [mar] opaziti, ugledati (kopno, brod) 8. [fig] uzvisiti; povisiti, uzimati, ubirati, utjerati (porez, novac); donositi (dobitak, dohodak); uzeti (zajam); osnovati, utemeljiti (zakladu); dizati, kupiti (vojsku) 9. odustati od, dokrajčiti (opsjedanje, opsadu); ukloniti, ukinuti, dići (zabranu, obustavu); uveličati, povećati (glas, slavu); širiti (miris); čupati (čohu itd.) 10. povisiti, povećati (plaću itd.) (by za, to na); (po)dizati (vrijednost, cijenu); naglasiti, istaknuti što; vaditi, kopati (ugljen itd.) / fig to # the wind = pribaviti sebi novac ili sredstva; [fig] to # a dust = uzvitlati prašinu, dići buku; to # one's hat to a p = pozdraviti koga skidanjem šešira; to # one's glass to a p = nazdraviti komu, podići čašu u čije zdravlje; to # to the throne = uzdići, postaviti na prijestolje; to # hell (Cain, the Devil) = dizati paklensku buku; to # money = sakupiti, pribaviti novac; to # one's han = podići ruku (na koga), udariti (koga)* * *
dići
dizati
dobivati
izaći
kopati
lažan
neispravan
obrađivati
odgajati
odgojiti
podići
podignuti
podizati
potaknuti
poticati
povećati
povisiti
prestati
probuditi
sagraditi
uspon
uzgajati
vaditi -
7 speech
s govor, govorenje, razgovor, jezik, sposobnost govorenja; [mus] ton instrumenta / maiden # nastupni govor poslanika u parlamentu; to make a # održati govor; #from the throne = govor vladara prilikom otvaranja parlamenta, prijestolna besjeda; to have a # of a p = razgovarati se s kim; figure of = govorna figura; part of # vrsta riječi; # the-rapy = govorna terapija* * *
dijalekt
govor
govorenje
govorni
jezik
narjeÄje
propovijed -
8 reseat
vt ponovo ustoličiti (on the throne=na prijestolje); (crkvu itd.) snabdjeti novim stolicama, sjedalima; (stolicu) snabdjeti novim sjedalom
См. также в других словарях:
THRONE — (Heb. כִּסֵּא ,כִּסֵּה ,כֵּס; Dan. כָּרְסֵא; cf. Akk. kussû), an elevated chair symbolizing the importance and supreme authority of the person seated on it. Thrones were usually elaborate, made from the most expensive materials, and adorned with… … Encyclopedia of Judaism
throne — THRONE. s. m. Siege eslevé de plusieurs marches, où les Roys sont assis dans les fonctions solemnelles de la Royauté. Throne pompeux. throne magnifique. throne superbe. throne esclatant de pierreries. le throne de Salomon. le throne d Assuerus.… … Dictionnaire de l'Académie française
Throne — • The seat the bishop uses when not engaged at the altar Catholic Encyclopedia. Kevin Knight. 2006. Throne Throne † … Catholic encyclopedia
Throne — Throne, n. [OE. trone, F. tr[^o]ne, L. thronus, Gr. ?; cf. ? a bench, ? a footstool, ? to set one s self, to sit, Skr. dhara[.n]a supporting, dh[.r] to hold fast, carry, and E. firm, a.] 1. A chair of state, commonly a royal seat, but sometimes… … The Collaborative International Dictionary of English
throne — [ θroun ] noun * 1. ) count a special chair that a king or queen sits on 2. ) the throne the position of being a king or queen: an heir to the throne be on the throne: Queen Victoria was still on the throne then. 3. ) the throne HUMOROUS the… … Usage of the words and phrases in modern English
Throne — Throne, v. i. To be in, or sit upon, a throne; to be placed as if upon a throne. Shak. [1913 Webster] [1913 Webster] … The Collaborative International Dictionary of English
throne — [θrəun US θroun] n [Date: 1100 1200; : Old French; Origin: trone, from Latin thronus, from Greek thronos] 1.) a special chair used by a king or queen at important ceremonies 2.) the throne the position and power of being a king or queen ▪ He is… … Dictionary of contemporary English
throne — ► NOUN 1) a ceremonial chair for a sovereign, bishop, or similar figure. 2) (the throne) the power or rank of a sovereign. ► VERB literary ▪ place on a throne. ORIGIN Greek thronos elevated seat … English terms dictionary
Throne — Throne, v. t. [imp. & p. p. {Throned}; p. pr. & vb. n. {Throning}.] 1. To place on a royal seat; to enthrone. Shak. [1913 Webster] 2. To place in an elevated position; to give sovereignty or dominion to; to exalt. [1913 Webster] True image of the … The Collaborative International Dictionary of English
throne — mid 13c., from O.Fr. trone (12c.), from L. thronus, from Gk. thronos elevated seat, chair, throne, from PIE root *dher (2) to hold firmly, support (Cf. L. firmus firm, steadfast, strong, stable, Skt. dharma statute, law; see FIRM (Cf. firm)… … Etymology dictionary
throne — [thrōn] n. [ME trone < OFr or L: OFr trone < L thronus < Gr thronos, a seat < IE base * dher , to hold, support > FIRM1] 1. the chair on which a king, cardinal, etc. sits on formal or ceremonial occasions: it usually is on a dais,… … English World dictionary
