-
1 politura
pŏlītūra, ae, f. [1. polio], a furbishing, polishing, smoothing, working at, etc. (postAug.):II.chartae,
Plin. 13, 12, 25, § 81:marmoris,
id. 36, 6, 9, § 53:gemmarum (of the vine),
id. 17, 26, 39, § 246:laevitas et politura corporum,
Sen. Q. N. 7, 31, 4.—Of a cobweb, Plin. 11, 24, 28, § 84.—In plur., Vitr. 7, 1.—Transf., of literary composition:videbimus quid parum recisum sit, quid non hujus recentis politurae,
Sen. Ep. 100, 5. -
2 pinguesco
I.Lit.:II.emaciatum armentum medicā (herbā) pinguescit,
Col. 2, 11, 2:attilus (piscis) in Pado inertiā pinguescens,
Plin. 9, 15, 17, § 44; 18, 14, 36, § 134:frumenta pinguescunt,
id. 17, 2, 2, § 15:campos sanguine,
grow fertile, Verg. G. 1, 492.—Transf.A.To grow fat, rich, or oily:B.vinum Maroneum vetustate pinguescit,
Plin. 14, 4, 6, § 54:nuces juglandes,
id. 19, 5, 30, § 95.—To become shining, like fat:C.achates politurā pinguescit,
Plin. 37, 10, 65, § 177.—To aspirate in speaking: Aeolenses Graeci, in quibusdam dictionibus, ut pinguescant, digamma apponunt ut pro Elena dicunt Velena, Serg. p. 1827 P.—III. -
3 repumicatio
rĕ-pūmĭcātĭo, ōnis, f [pumico], a making smooth again; a smoothing, polishing:repumicatio et quaedam politura gemmarum,
i. e. a trimming off of the buds, Plin. 17, 26, 39, § 246. -
4 sorbeo
sorbĕo, ŭi, 2 (collat. forms: pres. subj. sorbamus, App. M. 2, p. 119; perf. sorpsi, acc. to Charis. p. 217, and Diom. p. 363; cf. the compounds), v. a. [akin with Gr. rhopheô; cf. O. H. Germ. swarb, swirbil, whirlpool], to sup up, suck in, drink down, swallow (freq. and class.).I.Lit. (class.;B.syn. haurio): hominum sanguinem,
Plaut. Bacch. 3, 1, 5:calidum sanguinem ex homine,
Plin. 28, 1, 2, § 4:crudum ovum,
id. 29, 3, 11, § 42; Luc. 7, 843:margaritas aceto liquefactas,
Suet. Calig. 37 et saep.— Absol.:sorbet dormiens,
Plaut. Mil. 3, 2, 6 sq. —Prov.: simul flare sorbereque haud facile, to drink and whistle at the same time, i. e. to do two things at once, Plaut. Most. 3, 2, 104.—Transf., to suck in, draw in, swallow up, absorb ( poet. and in post-Aug. prose), Lucr. 6, 1130:II.(Charybdis vastos) Sorbet in abruptum fluctus,
Verg. A. 3, 422:fretum,
Ov. M. 7, 64:flumina,
id. ib. 1, 40:sorbent avidae praecordia flammae,
id. ib. 9, 172:(quae sorbuit terrae hiatus),
Plin. 2, 80, 82, § 194:minus sorbet politura charta,
id. 13, 12, 25, § 81:quā sorbeat aëra sannā Tullia,
Juv. 6, 306.—Trop., to swallow down, endure, bear, brook, etc.:quid eum non sorbere animo, quid non haurire cogitatione, cuius sanguinem non bibere censetis?
Cic. Phil. 11, 5, 10:odia (corresp. to concoquere),
id. Q. Fr. 3, 9, 5.
См. также в других словарях:
politura — s.f. [dal lat. politura, der. di polire polire ]. 1. [operazione con cui si rifinisce un lavoro, lisciandone, levigandone, lucidandone la superficie: p. del marmo ] ▶◀ levigatura, levigazione, lisciamento, lisciatura. ⇓ carteggiatura, lucidatura … Enciclopedia Italiana
politura — politúra ž DEFINICIJA 1. premaz koji se nanosi na drvo kao podlogu, ob. na pokućstvo [dati polituru] 2. pren. pejor. vanjski sjaj koji prikriva stvarno stanje ETIMOLOGIJA lat. politura ≃ polire: gladiti … Hrvatski jezični portal
politūra — politūrà sf. (2) DŽ 1. poliruojamasis lakas: Iš pikio gaminami įvairūs lakai ir politūros sp. 2. medžio paviršių dengiantis lako sluoksnelis: Dvi krasi lendrinėmis sėdenėmis su nutrinta jau politūra Žem … Dictionary of the Lithuanian Language
politura — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. ż Ia, CMc. polituraurze, blm {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} roztwór żywicy w spirytusie, którym powleka się przedmioty drewniane w celu uzyskania połysku : {{/stl 7}}{{stl 10}}Powlekać… … Langenscheidt Polski wyjaśnień
POLITURA — ἡ γνάψις, seu Politurae Ars. Vide supra in voce Polientes … Hofmann J. Lexicon universale
politūra — politūrà dkt … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
politūra — statusas T sritis chemija apibrėžtis Alkoholinis šelako ar kitos gamtinės dervos tirpalas medienai lakuoti. atitikmenys: angl. polishing liquid rus. политура … Chemijos terminų aiškinamasis žodynas
politura — ż IV, CMs. polituraurze, blm «rozcieńczony roztwór żywicy (najczęściej szelaku) w alkoholu, który po nałożeniu na powierzchnię drewna, tworzy cienką warstwę nadającą mu połysk; gładka, błyszcząca powłoka na drewnianej powierzchni powstała po… … Słownik języka polskiego
politura — po·li·tù·ra s.f. 1. OB operazione di rifinitura consistente nel lisciare, levigare e lucidare la superficie di un oggetto 2. BU fig., rifinitura di un opera letteraria o artistica spec. dal punto di vista formale {{line}} {{/line}} DATA: 1481.… … Dizionario italiano
politúra — e ž (ȗ) les. raztopina različnih smol, ki dela, nanesena v tankem sloju, površino bleščečo: nanesti polituro; lužila in politure // tanka plast iz tega: bleščeča se politura mize; raze v polituri; pren., ekspr. njegove besede so okorne, brez… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
politúra — politúr|a ž 1. {{001f}}premaz koji se nanosi na drvo kao podlogu, ob. na pokućstvo [dati ∼u] 2. {{001f}}pren. pejor. vanjski sjaj koji prikriva stvarno stanje ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika