-
1 obligācija
общ. облигация -
2 obligacija
облигация -
3 obligacija
fObligation f -
4 obligacija
f - obveza, obveznica* * *• obligation -
5 obligacija
• debenture; obligation; undertaking -
6 obligācija
облигация -
7 obligacija
Obligatio'n f (-, -en), Verpfli'chtung f (-, -en), Verbi'nd-lichkeit f (-, -en); o-tan obliga't, verpfli'chtend, unerläßlich, Pflicht- -
8 obligācija
n. облигация (Грам. инф.: Окончания: \obligācijaии; р. мн. \obligācijaий)LKLv59▪ Terminilv ekon.ru облигацияen bondde ObligationLZAlvi▪ EuroTermBank terminiZin, Ek, Rūp, Ekru облигацияUzņ, Ek, Dokru oблигaцияETB▪ Skaidrojumilv Izcelsme - latīņu obligatio ‘saistība’lv Vērtspapīrs, kas tā īpašniekam dod ienākumu iepriekš noteiktu procentu vai laimesta veidāJum99▪ Sinonīmilietv.1. paja2. hipotēka; parādzīme; saistībasT09 -
9 obligācija
облигация; valsts aizņēmuma о. облигация государственного займа -
10 obligacija, obveznica
-
11 bezmantinieka obligācija
▪ Terminilv ekon.ru облигация выморочнаяLZAlvi▪ EuroTermBank terminiUzņ, Ek, Dokru oблигaция вымopoчнaяETB -
12 valsts aizņēmuma obligācija
▪ Terminilv ekon.ru облигация государственного займаLZAlvi▪ EuroTermBank terminiUzņ, Ek, Dokru oблигaция гocудapcтвeннoгo зaймaETB -
13 obveznica
obligatie -
14 облигация
[obligacija] bond (n) (bank) -
15 облигация
-
16 obligation
s 1. obaveza, obećanje; nagodba, ugovor 2. [jur & com] obveznica, zadužnica, obligacija 3. dužnost, težak zadatak, obvezanost / to be under an # = biti obavezan; to discharge one's # s = ispunjavati svoje obaveze* * *
Äinidba
dužnost
obaveza
obećanje
obligacija
obveza
obvezom
obvezu
prinuda -
17 obligation
[obli'ɡeiʃən]noun (a promise or duty: You are under no obligation to buy this.) obveznost* * *[ɔbligéišən]nounobveza, zaveza, obveznost, dolžnost, obligacijaeconomy zadolžnica, obveznica; economy joint obligation — skupna obveznostto be under an obligation to s.o. — biti komu obvezanto put s.o. under an obligation — obvezati koga -
18 priority
[-'o-]1) (the right to be or go first: An ambulance must have priority over other traffic.) prednost2) ((plural priorities) something that must be considered or done first: Our (first) priority is to feed the hungry.) prednostna naloga* * *[praiɔriti]nounprioriteta, prednost (over, to) -
19 debenture
parādzīme; obligācija, paja -
20 debenture
• carinsko uverenje; obligacija; obligacije; obveznica; obveznice sa fiksnim iznosom; priznanica; zadužnica
- 1
- 2
См. также в других словарях:
obligácija — ž 1. {{001f}}čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama 2. {{001f}}obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 3. {{001f}}ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica ✧ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obligacija — obligácija ž DEFINICIJA 1. a. čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama b. obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 2. ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica… … Hrvatski jezični portal
obligacija — obligãcija dkt. Obligãcijų turėtojas, saviniñkas … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
obligacija — obligãcija sf. (1) TrpŽ 1. (sov.) buvusioje Tarybų Sąjungoje – valstybinės išlošiamosios paskolos bilietas: Antanas išlošė obligãcijos penkis šimtus rublių Rs. 2. vertybinis popierius, duodantis iš anksto nustatytą pelną procentų pavidalu … Dictionary of the Lithuanian Language
obligácija — e ž (á) 1. jur. pravno razmerje, na podlagi katerega je ena stranka upravičena zahtevati od druge določeno dajatev, storitev; obveznost, obveza: nastanek obligacije // knjiž., redko obveznost, dolžnost: ni prišel, ker ima druge obligacije 2. fin … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Lietuvos Respublikos Vyriausybės obligacija — statusas Aprobuotas sritis vertybinių popierių apyvarta apibrėžtis Lietuvos Respublikos Vyriausybės vertybinis popierius, kurio nominalioji galiojimo trukmė viršija vienus metus. atitikmenys: angl. Lithuanian Government bond šaltinis Lietuvos… … Lithuanian dictionary (lietuvių žodynas)
òbveznica — ž 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}obveznik{{/ref}} 2. {{001f}}ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obveznica — òbveznica ž DEFINICIJA 1. v. obveznik 2. ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija ETIMOLOGIJA vidi obvezati … Hrvatski jezični portal
obligacijski — obligácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na obligacije; obligacioni SINTAGMA obligacijsko (obvezno) pravo pravn. dio građanskog prava; bavi se obligacijskim (obveznim) odnosima ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal
obligacioni — ȍbligacionī prid. DEFINICIJA v. obligacijski ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal
obligatan — ȍbligātan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. pravn. koji je pravno ili moralno obvezujući, koji je zadan obligacijom 2. koji je neizostavan; obavezan, obligatoran, obvezatan ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal