-
1 circumstantial evidence
• dokaz iz tragova; posredan dokaz -
2 evidence of dispatch
• dokaz o izvršenoj isporuci; dokaz o izvršenoj otpremi -
3 attestation
• dokaz; dokazivanje; iskaz svedoka; overa; overavanje; potvrda; potvrđivanje; svedočenje; utvrđenje; zakletva; zaklinjanje -
4 averment
• dokaz; dokazivanje; izjava; potvrda; potvrđenje; tvrđenje -
5 confirmation
• dokaz; krizmanje; odobrenje; pojačavanje osnaženje; potvrda; potvrđenje; potvrđivanje; učvršđenje -
6 correctness proof
• dokaz korektnosti -
7 evidence
• dokaz; dokazati; dokazna građa; dokazni materij.; evidencija; očevidnost; očiglednost; očitost; podatak; razjasniti; svedočenje; svedočiti; svedok; zati -
8 justification
• dokaz; dokazivanje; obostrano poravnanje; opravdan; opravdanost; opravdanje; opravdavanje; poravnanje; poravnavanje; pravdanje; pravo -
9 plea
• dokaz; izgovor; izlika; izvinjenje; krivično pravo; molba; odbrana; odgovor na tužbu; opravdanje; parnica; preklinjanje; prigovor; razlog; spor; žalba -
10 program correctness proof
• dokaz korektnosti programa -
11 states evidence
• dokaz svedocima; dokazni postupak; državni svedok; posvedočenje; svedočanstvo; svedočenje -
12 testification
• dokaz; potvrda; svedočenje; svedodžba -
13 testimony
• dokaz; dokazni materijal; iskaz svedoka; izjava; izjava svedoka; potvrda; svedočanstvo; svedočenje; svedodžba -
14 vindication
• dokaz; dokazanost; odbrana; opravdanost; opravdanje; potvrda; zaštita -
15 warranty
• dokaz; garancija; jamstvo; jemčenje; jemstvo; odobrenje; opravdanje; ovlašćenje; punomoć -
16 authentication
• autentičnost; autentikacija; autorizacija; dokaz istinitosti; dokaz izvornosti; dokaz verodostojnosti; dokazivanje autentičnosti; identifikovanje; izvornost; overavanje; ozakonjenje; ozvaničenje; potvrda; potvrđenje; provera; utvrđivanje -
17 in proof of
• kao dokaz; na ime dokaza; za dokaz -
18 voucher
• bon; dokaz; isprava; jemac; jemstvo; pismen dokaz; potvrda; pozivanje nekoga u sud da doka; priznanica; svedok -
19 witness
• dati izjavu; dokaz; iskaz; iskaz svedoka; lično videti; očevidac; posvedočiti; potvrditi; prisustvovati kao očevidac; pružiti dokaz; svedočanstvo; svedočenje; svedočiti; svedok -
20 alibi
• alibi; dokaz; drugde
См. также в других словарях:
dokaz — dȍkāz (dókaz) m DEFINICIJA 1. činjenica ili argument kojemu je cilj da utvrdi istinu u vezi s nekom činjenicom, ukupnost razloga koji omogućuju da se utvrdi istinitost neke tvrdnje te postojanje ili nepostojanje nekog čina ili djela [dokaz… … Hrvatski jezični portal
dokàz — áza m (ȁ á) kar utemeljuje, podpira kako trditev: vsi dokazi govorijo proti vam; manjkalo mu je neizpodbitnih dokazov; predložiti, zbirati dokaze; trditev je podprl z dokazi; otipljivi, tehtni dokazi; dokazi za in proti; za to imamo že dovolj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dōkaz — s. dōka; … Germanisches Wörterbuch
vȍdokāz — m hidr. letva sa stupnjevanom skalom u cm koja se koristi da bi se označila razina vodene površine u vodotocima, vodnim spremnicima i dr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posréden — dna o prid. (ẹ̑) ki poteka, se opravlja s posredovanjem, s čim vmesnim: posreden odgovor, odnos, stik, učinek, vpliv; posredno odločanje, spoznanje / obveščen je bil po posredni poti / posredna razsvetljava razsvetljava, pri kateri žarki svetila … Slovar slovenskega knjižnega jezika
protudokaz — protudòkaz m DEFINICIJA dokaz koji opovrgava tvrdnju iznesenu kao dokaz ETIMOLOGIJA protu + v. dokazati, dokaz … Hrvatski jezični portal
fizički — fìzičkī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na fiziku [fizički zakon]; fizikalni 2. a. koji se obavlja snagom mišića [fizički rad] b. koji radi snagom mišića [fizički radnik] 3. koji se odnosi na tijelo [fizički izgled; fizički napor]; fizikalni,… … Hrvatski jezični portal
dȍkāznī — prid. koji se odnosi na dokaz, ono što ima svojstvo dokaza, što služi kao materijalna činjenica pomoću koje se izvodi dokaz [∼ postupak, pravn.; ∼ materijal, pravn.] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protudòkaz — m dokaz koji opovrgava tvrdnju iznesenu kao dokaz … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅrovati — vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}(komu, čemu) imati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ontološki — ontòloškī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na ontologiju i ontologe SINTAGMA ontološki dokaz fil. dokaz Boga iz njegove definicije savršenstva: »Bog je najviše biće. Kad on ne bi postojao, on ne bi bio najviše biće. Dakle, on postoji.« (Kant)… … Hrvatski jezični portal