-
1 loudspeaker
-
2 loud speaker
s [radio] zvučnik* * *
zvuÄnik -
3 loud-speaker
s [radio] zvučnik* * *
zvuÄnik -
4 megaphone
s megafon, zvučnik; doglasnik, doglasalo* * *
doglasnik
megafon
zvuÄnik -
5 trumpet
s [mus] truba, glas trube ([fig]); zvučnik (gramofona i dr.), razglasnik / ear-# = slušna cijev; flourish of #s = trubljenje truba; to blow one's own # = hvaliti (veličati) samog sebe; speaking-# = megafon* * *
rastrubiti
slušna cijev
truba
trubaÄki
trubiti
zvuÄnik -
6 woofer
s [radio] zvučnik za duboke tonove* * *
zvuÄnik za duboke tonove -
7 Lautsprecher
m -s, - techn sprava f za pojačanje glasa, zvučnik m -
8 Lautverstärker
m -s, - techn glasovno pojačalo, zvučnik m -
9 Megaphon
n -(e)s, -e (Ruftrichter) zvučnik megafon -
10 Stürze
f -, -n poklopac (-pca) m; mus zvučnik glazbala -
11 pick-up
s 1. ubrzanje 2. kamionet za dostavu 3. slučajan poznanik, suputnik, auto-stopist uzet u automobil 4. lijek, napitak koji osvježuje, okrepljuje; [tech] naprava za prenošenje zvuka s električnog gramofona na zvučnik, pikap
См. также в других словарях:
zvučnik — zvȗčnīk m <N mn īci> DEFINICIJA 1. tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski zvučnik; zvučnik za niske tonove] 2. naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti 3. fon. rij. suglasnik (konsonant,… … Hrvatski jezični portal
zvȗčnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski ∼; ∼ za niske tonove] 2. {{001f}}naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti 3. {{001f}}fon. rij. suglasnik (konsonant, šumnik) pri… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèzvučnīk — m 〈N mn ici〉 fon. suglasnik (konsonant, šumnik), pri njegovu izgovoru glasnice ne titraju, opr. zvučnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prijénosnīk — m (prijénosnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji prenosi; prenosilac, prenositelj 2. {{001f}}zvučnik, glasnogovornik, megafon … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȗčan — zvȗč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}pren. koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȗčničkī — prid. koji se odnosi na zvučnik i zvučnike … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
reproduktor — repròduktor (reprodȕktor) m DEFINICIJA 1. onaj koji oponaša proizvedeni zvuk ili glas; reproducent 2. tehn. uređaj koji pojačava i reproducira govor ili glazbu primljenu radioprijemnikom ili prenesenu telefonskim putem; zvučnik [elektromagnetski… … Hrvatski jezični portal
megafon — mȅgafōn m <N mn i> DEFINICIJA 1. tehn. naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju, obavještavanju i sl. na veću udaljenost; zvučnik 2. naprava za pojačavanje zvuka, u obliku lijevka; doglasnik ETIMOLOGIJA mega + fon … Hrvatski jezični portal
prijenosnik — prijénosnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji prenosi; prenosilac, prenositelj 2. zvučnik, glasnogovornik, megafon ETIMOLOGIJA vidi prenijeti … Hrvatski jezični portal
zvučan — zvȗčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. a. koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. koji se artikulira uz titranje glasnica 2. pren. koji je na glasu; čuven (o imenu osobe), glasovit, poznat 3. <odr.> [i]… … Hrvatski jezični portal
zvučnički — zvȗčničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na zvučnik i zvučnike ETIMOLOGIJA vidi zvuk … Hrvatski jezični portal