tumači

См. также в других словарях:

• Jȁhve — m jud. rel. biblijsko ime Boga, u Starome zavjetu napisano više od 6.800 puta u obliku četiri suglasnika JHVH, koje se vjerojatno izgovara Jahve, po nekima i Jehova; ime Boga nije se smjelo glasno izgovoriti, pa ga Židovi još i danas u molitvama… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• maniheìzam — m 〈G zma〉 rel. dualističko učenje i religija nastala u 3. st. u Perziji, raširena po Bliskom istoku i Sredozemlju do 6. st.; svijet tumači kao borbu dvaju kozmičkih principa: Dobra (duhovnost, svjetlost i Bog) i Zla (tama, kuga, Sotona s… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• mehanìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 1. {{001f}}mehanički aparat; stroj, mašina 2. {{001f}}unutarnji sklop stroja, uređaja ili sprave 3. {{001f}}sustav interaktivnih dijelova [∼ funkcioniranja mozga] 4. {{001f}}sredstva ili procesi po kojima se nešto događa ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ràbīn — m 〈G rabína〉 jud. 1. {{001f}}vodeća duhovna i teološka ličnost u židovskim općinama a. {{001f}}u srednjovjekovnim općinama imao i funkciju suca te moralnog autoriteta b. {{001f}}u suvremenom židovstvu službenik židovske zajednice koji u sinagogi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• tèōrija — tèōrij|a ž 1. {{001f}}promišljeno i uopćeno znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim bitnim zakonitostima [∼a interpersonalne verifikacije] 2. {{001f}}a. {{001f}}osnovni znanstveni pojmovi promatrani uopćeno nasuprot… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• tùmāč — m 〈G tumáča〉 1. {{001f}}onaj koji tumači, objašnjava 2. {{001f}}onaj koji izražava čiju poruku, raspoloženje, želju 3. {{001f}}onaj koji u izravnu razgovoru prevodi sa stranog ili na strani jezik; prevoditelj 4. {{001f}}objašnjenje kakva teksta,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• vitalìzam — m 〈G zma〉 fil. učenje koje životne pojave tumači djelovanjem posebne životne snage ili nematerijalnog životnog principa koji se razlikuje i od duše i od fizičko kemijskih pojava …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• sholija — shȏlija ž <G mn shȍlījā> DEFINICIJA bilješka kojom se tumači neka gramatička nejasnoća u tekstu grčkih i rimskih klasika ETIMOLOGIJA grč. skhólion ≃ skholḗ: slobodno vrijeme iskorišteno za učenje; rasprava …   Hrvatski jezični portal

• tabirdžija — tabìrdžija m <N mn e> DEFINICIJA reg. zast. onaj koji tumači snove ETIMOLOGIJA vidi tabir …   Hrvatski jezični portal

• rabin — ràbīn (rȁbi) m <G rabína> DEFINICIJA jud. vodeća duhovna i teološka ličnost u židovskim općinama 1. u srednjovjekovnim općinama imao i funkciju suca te moralnog autoriteta 2. u suvremenom židovstvu službenik židovske zajednice koji u… …   Hrvatski jezični portal

• biofizika — biofìzika ž <D L ici> DEFINICIJA term. granično područje biologije i fizike, znanost koja istražuje biološke fenomene fizikalnim metodama i tumači ih pomoću fizikalnih zakona ETIMOLOGIJA bio + v. fizika …   Hrvatski jezični portal