suprotstavlja

См. также в других словарях:

• antifàšist — m (antifàšistkinja ž) 1. {{001f}}pov. onaj koji se borio protiv fašizma i nacizma (u vrijeme 2. svjetskog rata i sl.) 2. {{001f}}pol. onaj koji je prihvatio načela antifašizma (2), onaj koji se suprotstavlja oživljavanju fašističkih ideja i/ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bȅskonačnōst — ž 1. {{001f}}svojstvo onoga što je beskonačno; beskrajnost 2. {{001f}}mat. pojam koji se s različitim značenjem u pojedinim dijelovima matematike suprotstavlja pojmu konačnosti; često se odnosi na pojmove kao što su mjera i dimenzija, opr.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• elèktričnī — elèktričn|ī prid. koji se odnosi na elektriku i elektricitet ∆ {{001f}}∼a centrala, {{c=1}}v. {{ref}}elektrana{{/ref}}; ∼a energija 1. {{001f}}energija polja nabijenih čestica 2. {{001f}}energija strujnog sklopa u odnosu na magnetsko polje; ∼a… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• hı̏pi — hı̏pi1 m 〈G ja〉 1. {{001f}}pov. sociol. pripadnik masovnog pokreta mladih s kraja 1960 ih; odbacuje ustaljene društvene norme, suprotstavlja se militarizmu (prvenstveno američkom vojnom angažmanu u Vijetnamu), nekonvencionalna izgleda (obvezatna… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• imoralìzam — m 〈G zma〉 fil. etičko gledište koje odbacuje vladajući moral, suprotstavlja mu se, ili je prema njemu ravnodušno (npr. filozofija F. Nietzschea); amoralizam ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kontèstātor — (kontestȃtor) m (kontèstātorica ž) 1. {{001f}}onaj koji svoje mišljenje jasno i oštro suprotstavlja mišljenju drugoga 2. {{001f}}onaj koji se natječe …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• opònent — (oponȅnt) m 〈G mn nātā〉 onaj koji se suprotstavlja komu; protivnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• sȅkta — ž 〈G mn sêktā/ ī〉 1. {{001f}}rel. pov. skupina ljudi koju ujedinjuju zajednička vjerska uvjerenja, različita od općeprihvaćenih u široj zajednici; sljedba 2. {{001f}}pren. općenito, uža ili manjinska skupina unutar veće organizacije ili šireg… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• teleòloškī — teleòlošk|ī prid. koji je upravljen prema određenom cilju ∆ {{001f}}∼a etika teorija o moralu koja drži da je ispunjavanje dužnosti i moralne obaveze dobro kojemu treba težiti; suprotstavlja se isključenju dobra i zla iz kategorije moralnoga …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• vèlik — prid. 〈odr. ī, komp. vȅćī〉 1. {{001f}}koji je iznad prosječnog, običnog u vrsti ili iznad onoga čemu se suprotstavlja a. {{001f}}opsegom, obujmom, razmjerima (u dvije ili tri dimenzije) b. {{001f}}količinom, brojem c. {{001f}}uzrastom,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• znȁti — nesvrš. 〈prez. znȃm/znádem, imp. znȃj, pril. sad. znȁjūći/znádūći, prid. rad. znȁo, prid. trp. znȃn〉 1. {{001f}}(što) (osobito) poznavati neki predmet, biti upućen u što 2. {{001f}}(što) biti vješt u čemu [∼ strane jezike; ∼ cijeniti čije… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika