procjep

См. также в других словарях:

• procjep — prócjep m DEFINICIJA 1. a. rascijepljeno, prosječeno mjesto uzduž čega [procjep u zidu] b. uži klanac 2. procijepljen štap, pomagalo s dva kraka za hvatanje zmija; procjepak 3. pren. vrlo težak položaj, škripac [stavljati koga u procjep dovoditi… …   Hrvatski jezični portal

• prócjep — m 1. {{001f}}a. {{001f}}rascijepljeno, prosječeno mjesto uzduž čega [∼ u zidu] b. {{001f}}uži klanac 2. {{001f}}procijepljen štap, pomagalo s dva kraka za hvatanje zmija 3. {{001f}}pren. vrlo težak položaj, škripac [stavljati koga u ∼ dovoditi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pròcijēpljenōst — ž svojstvo onoga što je procijepljeno, svojstvo onoga što je dobilo procjep ili na čemu je procjep (1); proderanost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• procijepljenost — pròcijēpljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je procijepljeno, svojstvo onoga što je dobilo procjep ili na čemu je procjep (1); proderanost ETIMOLOGIJA vidi procijepiti …   Hrvatski jezični portal

• múdo — múd|o sr 〈N mn a〉 (ob mn) anat. muška spolna žlijezda; sjemenik, testis; jaje ⃞ {{001f}}prodati ∼a pod bubrege lagati, varati; uhvatiti za ∼a pritjerati koga, dovesti koga posve pod svoju vlast; gurnuti (staviti) ∼a u procjep (komu) dovesti koga… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pròcijēp — m, {{c=1}}v. {{ref}}procjep{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pròcjepak — pròcjepak1 m 〈G pka, N mn pci〉, {{c=1}}v. {{ref}}procjep (2){{/ref}} pròcjepak2 m 〈G pka, N mn pci〉 bot. biljni rod (Scilla) iz porodice ljiljana (Liliaceae) (npr. vrsta p. obični Scilla bifolia) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pùkotina — ž 1. {{001f}}procjep koji nastaje kad se što raspukne ili rascijepi, mjesto na kojem je puklo; prslina 2. {{001f}}pren. praznina, slabost [∼ u znanju (planu, ideji)] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• proţap — PROŢÁP, proţapuri, s.n. 1. Prăjină groasă de lemn, bifurcată la un capăt, care se fixează la dricul carului şi de care se prinde jugul; rudă. 2. Prăjină cu vârful despicat, în care se înfigea în trecut o reclamaţie prezentată domnitorului, pe… …   Dicționar Român

• pukotina — pùkotina ž DEFINICIJA 1. procjep koji nastaje kad se što raspukne ili rascijepi, mjesto na kojem je puklo; prslina 2. pren. praznina, slabost [pukotina u znanju (planu, ideji)] ETIMOLOGIJA vidi puknuti …   Hrvatski jezični portal

• procijep — pròcijēp m DEFINICIJA procjep, v. ETIMOLOGIJA vidi procijepiti …   Hrvatski jezični portal