potječe

См. также в других словарях:

• traducionizam — traducionìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. nauk prema kojem ljudska duša potječe od duhovne klice koja se izdvaja od roditeljske duše (kao što tijelo potječe od roditeljevog tjelesnog sjemena) ETIMOLOGIJA lat. traducere: prevesti + izam …   Hrvatski jezični portal

• akupunktúra — ž med. umijeće liječenja zabadanjem igala u određene točke tijela, potječe iz tradicionalne kineske medicine ✧ {{001f}}nlat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bȅkgraund — m term. 1. {{001f}}površina ili prostor na kojem se predmeti ili pojave ili vide ili prikazuju; pozadina, podloga 2. {{001f}}a. {{001f}}obitelj iz koje netko potječe, njegova izobrazba, društveno i nacionalno podrijetlo; ono što čini svjetonazor… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bèretka — ž 〈G mn tākā/ ī〉 1. {{001f}}okrugla plosnata kapa s »peteljkom« na vrhu, potječe iz grčko rimske antike, a u modu ulazi još poč. 19. st.; francuska kapa, bareta 2. {{001f}}vojna plosnata kapa čija boja obilježava pripadnost jedinici ili rodu… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dȍm — m 〈G dòma, V dȍme, N mn dòmovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ambijent u kojem se živi; kuća b. {{001f}}obitelj i kućna čeljad 2. {{001f}}jez. knjiž. a. {{001f}}domovina b. {{001f}}ono otkuda se potječe; rodni kraj, zavičaj 3. {{001f}}a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dı̏luvijālan — dı̏luvijāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}geol. koji pripada diluviju, koji je kao u diluviju [∼na kiša] 2. {{001f}}razg. koji kao da potječe iz davnih vremena [∼ni način razmišljanja]; zastario, preživljen 3. {{001f}}koji plavi; poplavni,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• glȁcijālan — glȁcijāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji potječe iz ledenog doba ili se na njega odnosi [∼no doba] 2. {{001f}}koji se odnosi na led i ledenjake [∼no jezero] ∆ {{001f}}∼na erozija erozija koju izazivaju ledenjaci i time stvaraju specifičan… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• imanèntan — prid. 〈odr. tnī〉 fil. 1. {{001f}}koji je sadržan u biti neke pojave, a ne potječe od nekog djelovanja izvana, koji proistječe iz same naravi koga ili čega; urođen 2. {{001f}}koji je sadržan u nekoj pojavi, koji ne prelazi tu pojavu i ostaje njome …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• iz — (čega, koga) prij. (s G) 1. {{001f}}kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu) [izaći ∼ sobe; piti ∼ čaše; ∼ godine u godinu] 2. {{001f}}kazuje uzrok [radim ∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• išijàtičnī — prid. koji se odnosi na išijatikus i išijas, koji potječe od išijasa [∼ bolovi] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• jednojàjčanī — prid. koji potječe iz jednog (istog) jajeta [∼ blizanci] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika