pojavu

См. также в других словарях:

• demitologizirati — demitologizírati dv. <prez. demitologìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. demitologìzīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA osloboditi/oslobađati neku pojavu, opis nekog događaja ili ličnosti od mitoloških natruha i interpretacija,… …   Hrvatski jezični portal

• epidemiològija — ž 1. {{001f}}med. disciplina koja proučava epidemije, pojavu, razvoj, kretanje i suzbijanje 2. {{001f}}psih. istraživanje pojavljivanja, raspodjele i nadzora duševnih poremećaja u danoj populaciji ∆ {{001f}}endemska ∼ epidemiologija koja pripada… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• glèdāč — m (gledàčica ž konstr. neob.) 〈G gledáča〉 1. {{001f}}sprava za gledanje 2. {{001f}}onaj kojemu je posao da gleda, da prati pojavu gledanjem, motrenjem; motrilac …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• hȁlucinogēn — prid. 〈odr. ī〉 koji izaziva halucinacije [∼a droga; ∼i lijekovi] ∆ {{001f}}∼a sredstva kem. tvari koje svojim djelovanjem na centralni i vegetativni živčani sustav izazivaju niz psihotičkih simptoma (žive vidne i slušne halucinacije, poremećaje u …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• historìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 1. {{001f}}historijsko prilaženje pojavama prirode i društvenog života, njihovo promatranje u procesu postanka i razvitka 2. {{001f}}razg. prenaglašenost historijskih činjenica među ukupnim činjenicama duhovnog i javnog života …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• imanèntan — prid. 〈odr. tnī〉 fil. 1. {{001f}}koji je sadržan u biti neke pojave, a ne potječe od nekog djelovanja izvana, koji proistječe iz same naravi koga ili čega; urođen 2. {{001f}}koji je sadržan u nekoj pojavi, koji ne prelazi tu pojavu i ostaje njome …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• individualizírati — (što) dv. 〈prez. individualìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 vezati što na određenu osobu, gledati/vidjeti što kao djelo pojedinca ili pojedinačnu pojavu [∼ krivnju], opr. obezličiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• indìkātor — m 1. {{001f}}tehn. sprava, aparat itd. koji registrira neku pojavu, nastup ili uzajamne odnose više pojava 2. {{001f}}kem. reagens koji mijenjajući boju otkriva kiselost ili lužnatost otopine 3. {{001f}}pokazivač čega; pokazatelj, znak, upućivač …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• nȅšto — zam. neodr. 〈G nȅčeg(a)/nȅčesa zast., D L nȅčemu/nȅčem〉 1. {{001f}}u službi imenice označuje nepoznat uzrok, pojavu, predmet ili biće [∼ me boli] 2. {{001f}}u službi priloga: malen, neugledan, komadić [∼ kućice, razg.] 3. {{001f}}u službi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• nùspojava — ž 1. {{001f}}usputna pojava, pojava koja se javlja uz drugu, popratna pojava uz neku pojavu (događanje, bolest, promjena u ljudskom društvu itd.) 2. {{001f}}farm. neželjeno djelovanje lijekova koje se javlja kod njihove primjene …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ȍpćī — ȍpć|ī prid. 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je potpuno ili gotovo potpuno univerzalan, koji se odnosi na sve; skupni, zajednički, generalan [∼e obrazovanje] b. {{001f}}koji nije ograničen ili specijaliziran [∼e znanje] c. {{001f}}koji se odnosi na… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika