plovila

См. также в других словарях:

• plovílo — a s (í) 1. vodno vozilo: plovilo je nasedlo; privezovati plovila; nosilnost plovila; jadrnica, parnik in druga plovila / jezerska, rečna plovila; motorna plovila 2. v zvezi vesoljsko plovilo vozilo, namenjeno za vesoljske polete: načrtovati… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• bitva — bȉtva ž <G mn bȉtāvā/ ī> DEFINICIJA pom. 1. stupić na palubi broda ili na obali koji služi za vezivanje plovila 2. manji stupić na obali koji služi za privezivanje plovila ETIMOLOGIJA tal …   Hrvatski jezični portal

• Slowenische Streitkräfte — Slovenska vojska …   Deutsch Wikipedia

• Военно-морские силы Словении — Pomorstvo Военно морские силы Страна …   Википедия

• brázda — brázd|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}sloj prevrnute zemlje koji ostaje za plugom [zaorati/povući ∼u; praviti ∼e brazdati (1)]; razor 2. {{001f}}arhit. duguljasta udubina oštrokutnog presjeka na sjecištu dviju ploha, ob. na kamenim ili drvenim… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bôva — ž pom. plutajući predmet čvrsto usidren na morsko ili jezersko dno za vez plovila dalje od obale; plutača ✧ {{001f}}tal …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bı̏tva — ž 〈G mn bı̏tāvā/ ī〉 pom. 1. {{001f}}stupić na palubi broda koji služi za vezivanje 2. {{001f}}manji stupić na obali koji služi za privezivanje plovila ✧ {{001f}}tal …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• istisnìna — ž term. količina vode koju brod ili drugo tijelo istisne dijelom svoga obujma (prema Arhimedovom zakonu jednaka je težini plovila) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• jèdrēnje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}jèdriti{{/ref}} 2. {{001f}}sport grana letenja ili plovljenja, {{c=1}}usp. {{ref}}jedrilica{{/ref}} 3. {{001f}}plovljenje s pomoću plovila na jedra uz iskorištavanje energije vjetra [∼ na dasci]; daskanje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• lùčica — lùčica1 ž 〈G mn lȕčīcā〉 sjeme luka u obliku lukovice lùčica2 ž 〈G mn lȕčīcā〉 1. {{001f}}dem. od luka 2. {{001f}}malo pristanište za čamce i manja plovila …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• mr̀tav — mr̀t|av prid. 〈odr. mȓtvī〉 1. {{001f}}koji je prestao živjeti, u kojemu više nema bioloških procesa; umro (za čovjeka), uginuo (za životinju), uvenuo (o biljkama) 2. {{001f}}meton. u kome ili u čemu nema više karakteristične aktivnosti, lišen… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika