placení

См. также в других словарях:

• aristokràcija — ž 1. {{001f}}pov. nasljedni privilegirani stalež ili plemstvo; velikaši, gospodstvo 2. {{001f}}pov. pol. vlast koju uspostavlja plemstvo ili privilegirani viši stalež 3. {{001f}}razg. a. {{001f}}materijalno najjači dio nekog društvenog sloja ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dȍzvola — dȍzvol|a ž dopuštenje, odobrenje za što u usmenom ili pisanom službenom obliku [tražiti ∼u; dobiti ∼u; izdati ∼u] ∆ {{001f}}vozačka ∼a dokument koji daje pravo vožnje motornim vozilom; radna ∼a sociol. službena isprava koja potvrđuje da osoba… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dòpust — m slobodni dani ili slobodno vrijeme koje se dobiva po pravilima o službenim dužnostima [plaćeni ∼; neplaćeni ∼] ⃞ {{001f}}kao smrt na ∼u za onoga koji izgleda vrlo loše, ispaćeno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• gȁlēb — m 〈N mn i/ ebovi〉 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}ptica (Larus) iz porodice galebova (u nas čest g. klaukovac L. cachinnans; podvrsta michahellis endem je Jadranskoga mora; riječni g. L. ridibundus) b. {{001f}}〈mn〉 velika porodica ptica (Laridae)… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• jògurt — m mlijeko ukiseljeno fermentom Bacterium bulgaricum i Lactobacillus bulgaricus ∆ {{001f}}∼ revolucija 1. {{001f}}podr. pov. pol. velikosrpski politički pokret kojim je Savez komunista Srbije simuliranjem narodnog revolta krajem osamdesetih 20. st …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• klȁker — m razg. pripadnik klake; plaćeni pljeskač …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• martòloz — m pov. vojn. plaćeni vojnik u pograničnim vojnim formacijama Osmanskog Carstva na Balkanu (15. do 19. st.); u početku ob. regrutirani među lokalnim kršćanima, kasnije gotovo isključivo muslimani ✧ {{001f}}tur. ← ngrč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pljèskāč — m (pljeskàčica ž) 〈G pljeskáča〉 onaj koji plješće (ob. u zn. po dužnosti) [plaćeni ∼ onaj koji organizirano plješće na javnoj priredbi za novac; klaker]; pljeskalac …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• prìznanica — ž pismena potvrda (za plaćeni račun, o predaji čega itd.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• rȃdnī — rȃdn|ī prid. koji se odnosi na rad, koji je u vezi s radom, koji služi za rad ∆ {{001f}}∼a jedinica dio zaposlenih u poduzeću ili ustanovi koji u procesu rada predstavljaju cjelinu i imaju određenu samostalnost; ∼a knjižica javna isprava koja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• priznanica — prìznanica ž DEFINICIJA pismena potvrda (za plaćeni račun, o predaji čega itd.) ETIMOLOGIJA vidi priznati …   Hrvatski jezični portal