-
1 kapitulacija
capitualition, bezuvjetna kapitulacija unconditional surrender* * *• capitulation -
2 kapitulācija
сущ.общ. капитуляция -
3 kapitulacija
капитуляция -
4 kapitulacija
capitulatie -
5 kapitulacija
fKapitulation f -
6 kapitulacija
• capitulation -
7 kapitulācija
капитулянтство; капитуляция -
8 kapitulacija
Kapitulatio'n f (-, -en); k-irati sich erge'ben kapitulie'ren -
9 kapitulācija
I.1. капитуляция (Грам. инф.: Окончания: \kapitulācijaии; р.мн. \kapitulācijaий)2. капитулянтство (Грам. инф.: Окончания: \kapitulācijaа)LKLv59▪ Skaidrojumilv Izcelsme - latīņu capitulatio ‘vienošanās; dalīšanās nodaļās’ \< capitulum ‘nodaļa, pants’lv 1. Vienas karojošās puses bruņoto spēku pretošanās izbeigšana visā karadarbības rajonā vai noteiktā vietā un padošanās uzvarētājam pēc tā diktētiem vai kopīgi izstrādātiem noteikumiem. pārn.lv 2. Atteikšanās no darbības, uzskatiem (piem., sastopoties ar kādiem šķēršļiem, cilvēku pretestību u. c.)Jum99▪ Sinonīmilietv.1. padošanās2. kapitulēšanaT09 -
10 kapitulācija
капитуляция -
11 bezidejiskums kapitulācija
сущ. -
12 bezierunu kapitulācija
-
13 bezuvjetna kapitulacija
• unconditional surrender -
14 izborna kapitulacija
• capitulation -
15 капитулянтство
kapitulācija, kapitulēšana -
16 капитуляция
-
17 безоговорочная капитуляция
adjgener. bezierunu kapitulācija, bezidejiskums kapitulācija -
18 capitulation
-
19 capitulation
• izborna kapitulacija; izborni ugovor; kapitulacija; predaja; ugovor o predaji -
20 predaja
передача, предание, сдача (= kapitulacija)
- 1
- 2
См. также в других словарях:
kapitulacija — kapitulácija ž DEFINICIJA 1. vojn. prekid borbe i predaja neprijatelju pod dogovorenim uvjetima ili bez uvjeta [bezuvjetna kapitulacija] 2. pren. odustajanje od daljnjeg nadmetanja (u mišljenjima, nastojanjima itd.); poraz, predaja ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
kapitulácija — ž 1. {{001f}}vojn. prekid borbe i predaja neprijatelju pod dogovorenim uvjetima ili bez uvjeta [bezuvjetna ∼] 2. {{001f}}pren. odustajanje od daljnjeg nadmetanja (u mišljenjima, nastojanjima itd.); poraz, predaja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kapitulácija — e ž (á) dokončno prenehanje bojevanja na podlagi sporazuma z nasprotnikom, vdaja: po kapitulaciji Italije so odšli v partizane; kapitulacija nemške vojske; pogoji kapitulacije / opraviti kapitulacijo / brezpogojna kapitulacija pri kateri za stran … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Anton Aškerc — Denkmal von Anton Aškerc in Ljubljana. Anton Aškerc (* 9. Januar 1856 in Rimske Toplice; † 10. Juni 1912 in Ljubljana) war ein slowenischer Dichter und katholischer Priester. Aškerc wurde in der Nähe des Ortes Rimske Toplice in der … Deutsch Wikipedia
Canossa — (izg. kanȍsa) ž DEFINICIJA 1. zamak u S Italiji pred kojim je 1077. ekskomunicirani njemački car Henrik IV, nakon dugotrajnog suprotstavljanja papinskom vrhovništvu, izvršio trodnevnu ponižavajuću pokoru i izmolio oprost od pape Grgura VII 2.… … Hrvatski jezični portal
brezpogójen — jna o prid. (ọ̄) ki je brez pogojev, pridržkov, izjem: zahtevati brezpogojno disciplino; izkazovati brezpogojno spoštovanje / brezpogojna kapitulacija ♦ biol. brezpogojni refleks nehotna, prirojena reakcija na dražljaj brez sodelovanja velikih… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
katastrófa — e ž (ọ̑) 1. dogodek v naravi, ki povzroči veliko razdejanje, uničenje: katastrofa je uničila deželo; ugotavljati škodo po katastrofi; potresna, vodna katastrofa; posledice katastrofe; vedenje živali med katastrofo / publ. atomska katastrofa… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pred — predl. I. s tožilnikom, v zvezi z enklitično obliko osebnega zaimka préd (ẹ̑) 1. za izražanje premikanja, usmerjenosti k sprednji strani česa, ne da bi nastal neposreden dotik, ali dosege takega položaja: položil je knjigo pred mater; stopiti… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
slabóst — i ž (ọ̑) 1. neugoden občutek telesne nemoči: obšla ga je taka slabost, da se je ves bled sesedel; čutiti slabost v želodcu; omedleti od slabosti; hipna slabost 2. navadno s prilastkom kar ni v skladu z zaželenimi lastnostmi, zaželeno kakovostjo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sramôten — tna o prid., sramôtnejši (ó) ki ni v skladu s človekovim dostojanstvom, ponosom: sramoten beg; kesati se sramotnega dejanja, ravnanja; tako malomarno delo je sramotno / skleniti sramoten mir; sramotna kapitulacija // ki vzbuja prezir, obsojanje:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
stárojugoslovánski — a o prid. (ȃ ȃ) nanašajoč se na staro Jugoslavijo: starojugoslovanski denar; kapitulacija starojugoslovanske vojske / starojugoslovansko ozemlje … Slovar slovenskega knjižnega jezika