-
1 chanoine
kanonik -
2 Domherr
kanonik -
3 канонік
kanonikч.kanonik реліг. -
4 каноник
-
5 canon
['kænən]n* * *['kænən]1) (a rule (especially of the church).) kanon2) (a clergyman belonging to a cathedral.) kanonik3) (a list of saints.) poczet4) (a musical composition in which one part enters after another in imitation.) kanon5) (all the writings of an author that are accepted as genuine: the Shakespeare canon.) dorobek•- canonize
- canonise
- canonization
- canonisation -
6 канон
-
7 орудие
сущ.• armata• broń• działko• działo• instrument• kanonik• karabin• maszyna• narzędzie• narzędziownia• przyrząd• strzelba* * *działo, narzędzie -
8 правило
сущ.• kanon• kanonik• linia• maksyma• nakaz• orzeknięcie• prawidło• przepis• reglamentacja• regulamin• reguła• rozkaz• rozporządzenie• ujednostajnianie• ujednostajnienie• uregulowanie• ustawa• zarządzenie• zasada* * *maksyma, prawidło, przepis, reguła, zasada -
9 пушка
сущ.• armata• działko• działo• kanonik* * *armata, działo, spluwa -
10 canóin
1 armata 2 działko 3 działo 4 kanonik -
11 canónach
1 kanon 2 kanonik 3 regulamin -
12 kautusan
1 kanon2 kanonik3 prawo4 ustawa -
13 tuntunin
1 dyktować2 kanon3 kanonik4 nakaz5 nakazywać6 przepis7 regulamin8 rozporządzenie9 zarządzenie
См. также в других словарях:
kanonik — kȁnonīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. glazb. pov. u antičkoj Grčkoj, glazbeni pisac koji je matematički određivao intervale 2. kat. u Katoličkoj crkvi, viši svećenik dužnostima vezan uz Kaptol 3. onaj koji u crkvi živi prema… … Hrvatski jezični portal
Kanonik — Kanonik, s. Canonik … Pierer's Universal-Lexikon
Kanōnik — Kanōnik, in der Epikureischen Philosophie die Logik oder Dialektik, Erkenntnislehre, nach »Kanon« gleich Richtschnur, Regel; in der Musik die mathematische Klang lehre, welche die Töne als bestimmte Größen betrachtet und gegeneinander abmißt; vgl … Meyers Großes Konversations-Lexikon
Kanonik — Kanōnik (grch.), die auf die Verhältniszahlen in den Schwingungen der Töne begründete mathem. Klanglehre, im Gegensatz zur Akustik, der physik. Klanglehre … Kleines Konversations-Lexikon
kànonīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}glazb. pov. u antičkoj Grčkoj, glazbeni pisac koji je matematički određivao intervale 2. {{001f}}kat. u Katoličkoj crkvi, viši svećenik dužnostima vezan uz Kaptol 3. {{001f}}onaj koji u crkvi živi prema raspoređenim … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kanonik — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mos IIa, lm M. kanonikicy {{/stl 8}}{{stl 7}} w Kościele katolickim: członek kapituły przy katedrze lub kolegiacie; także honorowy tytuł nadawany duchownym <z łac.> {{/stl 7}} … Langenscheidt Polski wyjaśnień
Kanonik — Mit Kanonik (von griechisch κανών (kanón) – Maßstab; Vorschrift) wird im System des Philosophen Epikur die Grundlage seiner philosophischen Lehre bezeichnet, das heißt seine Erkenntnistheorie, in der er drei „Kriterien der Wahrheit” ausführt:… … Deutsch Wikipedia
kanónik — a m (ọ) duhovnik, ki ga imenuje škof za svojega svetovalca: postati kanonik ♦ rel. stolni kanonik … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Kanonik — Ka|no|nik 〈f. 20; unz.〉 1. 〈Philos.; bei Epikur〉 = Logik 2. 〈Mus.〉 Klanglehre, mathemat. Bestimmung der einzelnen Töne u. ihrer Verhältnisse zueinander [→ Kanon] * * * Ka|no|nik, die; (Philos.): Logik bei Epikur … Universal-Lexikon
Kanonik — Ka|no|nik 〈f.; Gen.: ; Pl.: unz.〉 1. 〈bei Epikur〉 = Logik 2. 〈Musik〉 mathemat. Bestimmung der einzelnen Töne u. ihrer Verhältnisse zueinander [Etym.: → Kanon] … Lexikalische Deutsches Wörterbuch
Kanonik — Ka|no|nik die; <aus gleichbed. gr. kanonikón zu kanonikós »als Richtschnur dienend«; vgl. 1↑Kanon>: 1. Name der Logik bei Epikur. 2. auf zahlenmäßiger Grundlage aufgebaute Tonlehre des Pythagoras … Das große Fremdwörterbuch