izdvaja

См. также в других словарях:

• debìlčić — m žarg. dem. i hip. debil (2), sažaljenja ili podsmijeha vrijedna osoba (bez obzira na dob i spol) koja se ističe bezazlenim glupim postupcima ili se izdvaja slabim mogućnostima shvaćanja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• distìngvīran — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se razlikuje, koji odstupa (od općeprihvaćenih mjerila, od uobičajenih vrijednosti i sl.) 2. {{001f}}koji se izdvaja po kakvoj odlici, po vrsnosti [∼a dama] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dávānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}davati{{/ref}} 2. {{001f}}〈ob. mn〉 ono što se izdvaja iz osobnih dohodaka ili prihoda, zarade u fondove, poreze i druge oblike prikupljanja novca potrebna državi i društvu; dažbina …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• fȅnomenālan — fȅnomenāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na fenomen, koji pripada fenomenu 2. {{001f}}fil. koji se bavi pojavnošću stvari, koji se odnosi na fenomenologiju 3. {{001f}}koji se izdvaja iz običnoga po svojoj veličini, snazi i sl.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• gȍvōr — m 〈G ora, N mn i〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prirodna sposobnost čovjeka da se sporazumijeva, šalje i vraća misli i poruke pomoću artikuliranih glasova koji oblikuju riječi i rečenice [dar ∼a]; rijek b. {{001f}}neko drugo sredstvo koje zamjenjuje… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• izolácija — izolácij|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}osamljivanje, odvajanje, odvojenost, izdvojenje [živjeti u ∼i] b. {{001f}}med. odijeljenost (o osobi) [∼a zaraznih bolesnika] c. {{001f}}sprečavanje društvenog doticaja spojeno s uhićenjem 2. {{001f}}tehn.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• izràvnati — (što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ı̏zravnāt〉 1. {{001f}}učiniti ravnim, takvim da se po visini ne izdvaja od površine ravne plohe 2. {{001f}}učiniti jednakim, dovesti u ravnotežu; izravniti, izjednačiti [∼ račune] 3 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• jȅdnostāvan — jȅdnostāv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji se sastoji od jednog dijela, koji je prvi oblik čega složenog; prost, opr. složen, kompliciran 2. {{001f}}koji se lako može shvatiti, izvršiti, riješiti itd. (lako rješiv; shvatljiv), opr. težak,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kuriozìtēt — m 〈G kuriozitéta〉 ono što se izdvaja neobičnošću, što ima neočekivane i čudne odlike; kurioznost, kuriozum, rijetkost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• náročit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se čime izdvaja, koji ima posebne odlike, drugačiji od ostalih; neuobičajen, osobit 2. {{001f}}namijenjen za posebnu priliku, posebnu zgodu, potrebu, posebno odabran; specijalan, poseban …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ȍsebūjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}koji se izdvaja neuobičajenim svojstvima (karaktera, rada i sl.) [∼ stil; ∼ umjetnik]; svojstven, originalan 2. {{001f}}koji je neobičan; čudan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika