-
1 govorìti
govorìti Grammatical information: v. Proto-Slavic meaning: `speak, talk'Page in Trubačev: VII 75-76Old Church Slavic:Russian:govorít' `speak, talk' [verb], govorjú [1sg], govorít [3sg]Czech:hovořiti `speak, talk' [verb]Slovak:Old Polish:goworzyć `speak, talk' [verb]Serbo-Croatian:govòriti `speak, talk' [verb], gòvorīm [1sg];Čak. govorȉti (Vrgada) `speak, talk' [verb], govȍrīš [2sg];Čak. govorȉt (Orbanići) `speak, talk, say' [verb], govȍrin [1sg]Slovene:govoríti `speak, talk' [verb], govorím [1sg]Bulgarian:govórja `speak, talk, say' [verb]Indo-European reconstruction: gou-Other cognates:Skt. jóguve `call, invoke' [verb];Notes: -
2 govori
-
3 govori
• name the child -
4 govori se
• it is reported; it is rumored; there is a rumour abroad; they say -
5 govori se da
• it is said that -
6 govori glasnije
• speak up -
7 govori preučeno za nas
• he speaks above our heads -
8 čakavski starosjedilački govori na prostoru sjever
• indigenous (native) speeches in the Croatian LittoHrvatski-Engleski rječnik > čakavski starosjedilački govori na prostoru sjever
-
9 kajkavski govori i dijalekti
• kajkavian speech and dialects -
10 materinski govori iz Gorskog Kotara
• Croatian dialects from Gorski KotarHrvatski-Engleski rječnik > materinski govori iz Gorskog Kotara
-
11 paški govori
-
12 da se ne govori o
• not to speak of -
13 eho onoga koji govori
• talker echo -
14 film koji govori
• talkie -
15 kao što se govori
• as report has it; as report has it, goes; goes -
16 koji govori
• saying; talking -
17 koji govori istinu
• veracious; verdict; veridical -
18 koji govori neprist.
• foul-mounthed -
19 koji ne govori
• tacit; unspeakable -
20 koji razumljivo govori
• articulated
См. также в других словарях:
prȅgovōri — m mn iznošenje oprečnih ili različitih stavova radi usklađivanja i nalaženja onoga što je u zajedničkom interesu [vode se ∼ o oslobađanju talaca] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govoríti — ím nedov., govóril; nam. govôrit in govorít (ȋ í) 1. oblikovati besede, stavke z govorilnimi organi: bolnik naj čim manj govori; zunaj nekdo govori; ne ljubi se mu govoriti; med predstavo se ne sme govoriti; govoriti s piskajočim, kričečim… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
govòriti — (∅, što) nesvrš. 〈prez. gòvorīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}imati sposobnost prenošenja poruke riječima; zboriti 2. {{001f}}riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) 3. {{001f}}najavljivati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govoriti — govòriti (Ø, što) nesvrš. <prez. gòvorīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. imati sposobnost prenošenja poruke riječima 2. riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) 3. najavljivati… … Hrvatski jezični portal
beséda — e ž, rod. mn. stil. besedí (ẹ̑) 1. jezikovna enota iz glasov za označevanje pojmov: kaj pomeni ta beseda? delati, ustvarjati nove besede; izgovoriti, naglasiti besedo; iskati v slovarju neznane besede; izpisati število z besedami; nenavadna,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ústa — úst s mn. (ú ū) 1. odprtina na spodnjem delu obraza za sprejemanje hrane in za govorjenje: odpreti, zapreti usta; vzeti cigareto iz ust; obrisati se okrog ust; nesti kozarec k ustom; dati robček, roko na usta; nastaviti steklenico, trobento na… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
jezik — jèzik m <V iče, N mn ici, G jȅzīkā> DEFINICIJA 1. anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav jezik] 2. pren. a. ono što oblikom podsjeća na jezik… … Hrvatski jezični portal
jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
líce — líc|e sr 1. {{001f}}a. {{001f}}prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto ∼e; lijepo ∼e] b. {{001f}}prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro ∼e; kiselo ∼e; pokazati lijepo ∼e (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lice — líce sr DEFINICIJA 1. a. prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto lice; lijepo lice] b. prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro lice; kiselo lice; pokazati lijepo lice (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c. pren.… … Hrvatski jezični portal