-
1 апоплексия
-
2 удар
n1) gener. blieziens, (короткий) baukšķis (напр., молотка - о звуке), cirtiens, dūriens (naža, dunča) (ножом, кинжалом), dūrums (naža, dunča) (ножом, кинжалом), grāviens, sitiens, spēriens, trieciens, zvēliens2) med. (апоплексический) apopleksija, (апоплексический) trieka3) mus. piesitiens (лёгкий)4) simpl. belziens* * *cirtiens, dārdiens, dārds, sitiens, zvēliens, belziens, dūriens, grāviens, spēriens, trieciens; trieciens; trieka, dūriens
См. также в других словарях:
apopleksija — apoplèksija ž DEFINICIJA pat. 1. teško opće stanje (koma, oduzetost čitavog ili nekih dijelova tijela i sl.) koje se javlja iznenadnim izljevom krvi u mozak; moždani udar 2. iznenadni zastoj cirkulacije krvi u organima; kap, udar SINTAGMA… … Hrvatski jezični portal
apoplèksija — ž pat. 1. {{001f}}teško opće stanje (koma, oduzetost čitavog ili nekih dijelova tijela i sl.) koje se javlja iznenadnim izljevom krvi u mozak; moždani udar 2. {{001f}}iznenadni zastoj cirkulacije krvi u organima; kap, udar ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
apopleksija — apoplèksija dkt … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
apopleksija — apoplèksija sf. (1) TrpŽ med. kūno ar jo dalių paralyžius dėl kraujo išsiliejimo į smegenis; staigi mirtis dėl tos pat priežasties: Nesakyk jam ūmiai, kad tėvas mirė – gali apoplèksija nutrenkt Ėr … Dictionary of the Lithuanian Language
apopleksíja — e ž (ȋ) 1. med. možganska kap: posledice apopleksije 2. gozd. nenadno sušenje drevesa … Slovar slovenskega knjižnega jezika
šlȃg — šlȃg1 m reg. tučeno slatko vrhnje [kava sa ∼om] ✧ {{001f}}njem. šlȃg2 m pat. razg. udar, kap, izljev krvi u mozak [udario ga ∼; trefio ga je ∼]; apopleksija ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlag — šlȃg2 m DEFINICIJA pat. razg. udar, kap, izljev krvi u mozak; apopleksija [udario ga šlag; trefio ga je šlag] ETIMOLOGIJA njem. Schlag: udarac … Hrvatski jezični portal
guta — gȕta2 ž <G mn gȗtā> DEFINICIJA reg. 1. kap, kapljica 2. moždani ili srčani udar; apopleksija 3. ulozi, kostobolja, reuma, giht 4. arhit. pov. u dorskoj arhitekturi jedan u nizu visećih ornamenata, ob. u obliku podnožja stošca pričvršćenog s … Hrvatski jezični portal
gučula — gȕčula ž DEFINICIJA pat. reg. zast. moždani ili srčani udar; apopleksija, kap, šlag ETIMOLOGIJA tal. gocciola … Hrvatski jezični portal
apoplektiforman — apoplèktifōrman prid. <odr. mnī> DEFINICIJA koji je nalik apopleksiji; apoplektoidan ETIMOLOGIJA v. apopleksija + forman … Hrvatski jezični portal
apoplektički — apoplèktičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na apopleksiju ETIMOLOGIJA vidi apopleksija … Hrvatski jezični portal