Перевод: со словенского на все языки

со всех языков на словенский

žuriti

  • 1 žuriti

    žuriti Grammatical information: v. Proto-Slavic meaning: `rage'
    Russian:
    žurít' (coll.) `reprove, scold' [verb], žurjú [1sg], žurít [3sg];
    žurít'sja (dial.) `grieve, quarrel' [verb], žurjús' [1sg], žurítsja [3sg]
    Czech:
    zuřiti `rage, be furious' [verb] \{1\}
    Slovak:
    zúrit' `rage, be furious' [verb] \{1\}
    Polish:
    żurzyć się (obs.) `be angry, rage' [verb]
    Lower Sorbian:
    zuriś `make sour, embitter' [verb]
    Serbo-Croatian:
    zúriti se `hurry, (dial.) complain' [verb], žȗrīm se [1sg]
    Slovene:
    žúriti se `hurry' [verb], žúrim se [1sg]
    Indo-European reconstruction: gʰeuro-
    Comments: According to Young (2002), the West Slavic forms continue a denominative verb based on an unattested adjective corresponding to Lith. žiaurùs `cruel, savage', which he assumes to have the same root as Lith. žvėrìs `wild animal' (*ǵʰeuh₁r-?). Like Vasmer and others, he connects the East and South Slavic forms with Skt. ghorá- `terrible, terrifying' [adj] and Go. gaurs `sad' [adj]. Since the meaning of the West Slavic forms may have been influenced by German sauer `sour, angry' (perhaps through association with West Slavic * žurъ `sour mass used for soup or bread', which is regarded as a borrowing), I wonder if it is necessary to assume a different origin for the West Slavic forms on the one hand and the East and South Slavic forms on the other.
    Other cognates:
    Skt. ghorá- (RV+) `terrible, terrifying' [adj];
    Go. gaurs `sad' [adj]
    Notes:
    \{1\} With dissimilation of *žuř- to zuř- in Czech (Machek 1971: s.v.). The Slovak form may be a borrowing from Czech.

    Slovenščina-angleščina big slovar > žuriti

См. также в других словарях:

  • žuriti — žúriti se nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. ubrzano se kretati; hitati, spješiti 2. ubrzano raditi ili obavljati kakav posao 3. (Ø) razg. [i] (+ srp.)[/i] žuriti ETIMOLOGIJA prasl. *žuriti (rus. žurít : koriti …   Hrvatski jezični portal

  • zúriti — (∅, u što, u koga) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 pejor. gledati napadno u što; uporno, netremice gledati u što (nepristojno, besmisleno itd.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žúriti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. rēći se, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}ubrzano se kretati; hitati 2. {{001f}}ubrzano raditi ili obavljati kakav posao …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zuriti — zúriti (Ø, u što, u koga) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA pejor. gledati napadno u što; uporno, netremice gledati u što (nepristojno, besmisleno itd.) ETIMOLOGIJA v. zrijeti …   Hrvatski jezični portal

  • žúriti se — im se nedov. (ū) zastar. hiteti: žuril se je domov / ni se ti treba tako žuriti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • br̀zati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}žuriti, brzo se kretati 2. {{001f}}žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zurnuti — zȕrnuti (Ø, u što, u koga) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. zȕrnuo> DEFINICIJA v. zuriti ETIMOLOGIJA vidi zuriti …   Hrvatski jezični portal

  • brzati — br̀zati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. žuriti, brzo se kretati 2. žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi ETIMOLOGIJA vidi brz …   Hrvatski jezični portal

  • cȓv — m 〈G mn cŕvā/cŕvī〉 1. {{001f}}razg. a. {{001f}}naziv za ličinku većine kukaca, kreće se uvijanjem tijela b. {{001f}}onaj koji je sitan u odnosu na onoga koji je velik 2. {{001f}}pren. vrlo marljiva osoba [marljiv kao ∼; pretvoriti se u ∼a u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fȑka — fȑk|a ž žarg. buka, vika, galama, svađa [dignuti ∼u (oko čega)] ⃞ {{001f}}nema ∼e nema problema, ne treba se žuriti, nema mjesta brizi, ne treba se uzbuđivati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Поделиться ссылкой на выделенное

Прямая ссылка:
Нажмите правой клавишей мыши и выберите «Копировать ссылку»