-
1 zvonjenje
звон колоколов -
2 zvonjenje
tingle, tintinnabulation, tinkle* * *• call progress monitoring• ring• tingle• toll• tinkle -
3 zvonjenje
• ringing• ring• chime• jingle -
4 zvonjenje
• bell push signal; chime; ding-dong; jingle; knell; knoll; ring; ringing; tinkle; toll -
5 zvonjenje
chime, ring -
6 zvonjenje zvona
-
7 zvonjenje na uzbunu
• tocsin -
8 zvonjenje zvona
• peal -
9 zvonjenje zvonom
• toll -
10 ton koji označava zvonjenje
-
11 melodično zvonjenje
• chime -
12 naprava za zvonjenje
• ringer -
13 skladno zvonjenje
• peal -
14 bell
[bel]1) (a hollow object, usually of metal, which gives a ringing sound when struck by the clapper inside: church bells.) zvon2) (any other mechanism for giving a ringing sound: Our doorbell is broken.) zvonec* * *I [bel]nounzvon, zvonec; udarec na zvon, zvonjenje; potapljaški zvon; botany popek; zvočni lijak; mehurčekto bear the bell — nositi zvonec, voditito curse by bell, book and candle — prekleti do desetega kolenawith bells on — v slovesni obleki; z navdušenjemto ring the bell — pozvoniti; slang uspešno opravitimarine one to eight bells — štiriurna stražaII [bel]transitive verbobesiti zvonec; poganjati popke; mehuriti seto bell the cat — obesiti mački zvonec; kot prvi se česa lotiti; izpostaviti se nevarnostiIII [bel]1.nounrukanje jelena (v času parjenja);2.intransitive verbrukati -
15 chime
1. noun((the ringing of) a set of tuned bells: the chime of the clock.) zvonjenje2. verb1) (to (cause to) ring: The church bells chimed.) zvoniti2) ((of a clock) to indicate the time by chiming: The clock chimed 9 o'clock.) biti (ura)* * *I [čaim]nounzvonjenje, pritrkavanje; (of med) soglasje, harmonija, skladnostII [čaim]transitive verb & intransitive verb(in, with) skladati, ujemati se; biti (ura)colloquially to chime in — vmešavati se v pogovorto chime in with — strinjati se s, privoliti v -
16 peal
[pi:l] 1. noun1) (the ringing of (a set of) bells.) zvonjenje2) (a set of (usually church) bells.) zvonovi3) (a loud noise: peals of laughter/thunder.) donenje2. verb(to (cause to) ring or sound loudly: Thunder pealed through the valley.) doneti* * *I [pi:l]nounzvonjenje, potrkavanje, zven, donII [pi:l]1.intransitive verbzvoniti, zveneti, doneti;2.transitive verb (po)zvoniti, potrkavati -
17 ring
I 1. [riŋ] noun1) (a small circle eg of gold or silver, sometimes having a jewel set in it, worn on the finger: a wedding ring; She wears a diamond ring.) prstan2) (a circle of metal, wood etc for any of various purposes: a scarf-ring; a key-ring; The trap-door had a ring attached for lifting it.) obroč3) (anything which is like a circle in shape: The children formed a ring round their teacher; The hot teapot left a ring on the polished table.) krog4) (an enclosed space for boxing matches, circus performances etc: the circus-ring; The crowd cheered as the boxer entered the ring.) ring5) (a small group of people formed for business or criminal purposes: a drugs ring.) krog, tolpa2. verb( verb)1) (to form a ring round.) obdati2) (to put, draw etc a ring round (something): He has ringed all your errors.) obkrožiti3) (to put a ring on the leg of (a bird) as a means of identifying it.) namestiti obroček•- ringlet
- ring finger
- ringleader
- ringmaster
- run rings round II 1. [riŋ] past tense - rang; verb1) (to (cause to) sound: The doorbell rang; He rang the doorbell; The telephone rang.) zvoniti2) ((often with up) to telephone (someone): I'll ring you (up) tonight.) telefonirati3) ((often with for) to ring a bell (eg in a hotel) to tell someone to come, to bring something etc: She rang for the maid.) pozvoniti4) ((of certain objects) to make a high sound like a bell: The glass rang as she hit it with a metal spoon.) zveneti5) (to be filled with sound: The hall rang with the sound of laughter.) doneti6) ((often with out) to make a loud, clear sound: His voice rang through the house; A shot rang out.) zadoneti2. noun1) (the act or sound of ringing: the ring of a telephone.) zvonjenje2) (a telephone call: I'll give you a ring.) telefonski klic3) (a suggestion, impression or feeling: His story has a ring of truth about it.) prizvok•- ring back
- ring off
- ring true* * *I [riŋ]nounprstan, obroč; kolut, kolobar; ušesce, uho; letnica (krog) starosti pri drevesu; kovani rob novca; (o osebah) krog, American klika, (zločinska) tolpa, špekulanti; kartel, zveza, sindikat; cirkuška arena, maneža, borišče, torišče; boksarski ring, boksanje, boksarji; krožna železnica; dirkališče; organizacija stav na rezultate športnih tekem (npr. konjskih dirk)to dance in a ring — plesati v krogu, plesati kóloto make rings, to run rings round s.o. — koga zelo nadkriljevati, prekašati, figuratively posekati kogahe would make rings round you — on bi te v mali žep vtaknil, ti nisi nič proti njemuII [riŋ]transitive verbobkrožiti, obkoliti; zgnati (živino) v krog, v obroč; namestiti prstan; namestiti (živali) obroček (skozi nos); razrezati na kolute (čebulo itd.); olupiti skorjo drevesa v obliki obroča; sport vreči obroč nato ring in — obkoliti; intransitive verb (o pticah) spiralno se dvigati; premikati ali gibati se v krogu; delati ali opisovati krog(e), krožiti (v teku ali poletu)III [riŋ]nounzvonjenje, zvenenje; zvok, zven; žvenket(anje), rožljanje; telefonski klic; znak z zvoncemto give s.o. a ring — telefonirati komugive me a ring! — pokličite me po telefonu! telefonirajte mi!IV [riŋ]intransitive verb & transitive verb(o zvonovih) zvoniti, zazvoniti; pozvoniti; (o kovancih) zveneti, zvenkljati, žvenketati; (za)doneti, odmevati, razlegati se; biti napolnjen, poln ( with česa); razglasiti, (ob)javiti (z zvonom), pozivati; iskati (for s.o. koga)to ring again — doneti, razlegati se, odmevati, zvenetito ring a bell slang spomniti na (kaj), poklicati v spominto ring changes (on) — pritrkavati, zvoniti (mrliču), figuratively naznanjati konec (padec)to ring the changes (on) — prerešetavati, premlevati (isto stvar), izčrpatito ring false (hollow) — lažnivo, neiskreno zvenetito ring the knell of s.th. — z navčkom čemu zvoniti, figuratively pokopati kajhe gave a ringing laugh — zasmejal se je, da je vse zadoneloto ring true — imeti dober zven (o kovancu); pošteno, iskreno zveneti; -
18 peal
s zvonjenje zvona, zvonjava, prasak, tutnjava, urnebes /a # of laughter = urnebesan smijeh, grohot* * *
grmjeti
oglasiti
razlijegati se
tutnjiti
zvonjava
zvonjenje zvona -
19 ring
s 1. prsten; [geom] kružni vijenac; kolut, obruč; ušica, uška 2. (o osobama) krug, kolo; [US] klika, špekulanti; savez, kartel 3. kružna željeznica; borište, poprište, arena, trkalište, cirkus; [box] ring, boksanje; [racing] kladionica / to make #s round a p = ići, kretati se ili činiti što mnogo brže nego (netko drugi) s zvonjenje; zvučanje, zvečenje; zveckanje, kucanje; zveka, zveketanje; [teleph] poziv, znak zvona; zvuk, zvek, ton / to give a # = zvoniti; zazvoniti; nazvati koga telefonom there's a # at the door = netko zvoni* * *
kolajna
kolut
krug
kružnica
obruÄ
odjekivati
poprište
pozvoniti
prsten
zvoniti
zvono
zvonjenje
zvuk -
20 toll
s polagano (jednolično, svečano) zvonjenje, zvonjava s 1. [hist] daća, namet, taksa, porez, carina, pristojba; maltarina; putarina, cestarina, mostarina, sajmovina, mjestarina; ušur, ujam 2. [teleph] međugradski telefonski razgovor 3. [fig] tribut, danak, dug; otkupnina / to take # of a p = ljudski koga udesiti; the # of the road = prometne nesreće (žrtve); to pay one's # of = platiti svoj danak; the hurricane took # of 1000 lives = uragan je pokosio tisuću života* * *
carina
cestarina
davanje
gubitak
međumjesni
putarina
taksa
trošarina
zvonjenje
См. также в других словарях:
zvonjênje — a s (é) glagolnik od zvoniti: poslušati zvonjenje; glasno zvonjenje zvonov / od daleč se je oglasilo zvonjenje / po zvonjenju so šli vsi učenci v razred; prebudilo ga je zvonjenje budilke; zvonjenje telefona, hišnega zvonca / jutranje, večerno… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zvonílo — a s (í) priprava za zvonjenje: udariti po zvonilu; zvoniti z zvonilom; zvonilo v uri ● star. vaščani so se veselili novega zvonila zvona; star. plačati za zvonilo zvonjenje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
odzvòniti — (∅) svrš. 〈prez. òdzvonīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odzvònio〉 1. {{001f}}završiti zvonjenje 2. {{001f}}dosl. i pren. odjeknuti, razleći se (po okolini) 3. {{001f}}pren., ob. {{001f}}u: [odzvonilo mu je, iron. došao mu je kraj] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍn — m 〈N mn zvònovi〉 ekspr. knjiš. 1. {{001f}}zvuk zvona, zvonjenje 2. {{001f}}pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍno — zvȍn|o sr 〈G mn zvônā〉 1. {{001f}}metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. {{001f}}ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko ∼o; stakleno ∼o] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
àngelus — m kat. 1. {{001f}}jutarnje i večernje zvonjenje kod rimokatolika (ljeti u 4 odn. u 20 sati, a zimi u 5 odn. u 19 sati) 2. {{001f}}rimokatolička molitva uz jutarnja i večernja zvona; Pozdrav Gospin, Zdravo, Marijo! (prema početnim riječima) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odzvoniti — odzvòniti (Ø) svrš. <prez. òdzvonīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odzvònio> DEFINICIJA 1. završiti zvonjenje 2. razleći se (po okolini), odjeknuti (dosl. i pren.) 3. pren., ob. u: [odzvonilo mu je, iron. došao mu je kraj] ETIMOLOGIJA od (ot ) … Hrvatski jezični portal
prakatur — prȁkatur (prakàtūr) m DEFINICIJA kat. crkveni poslužitelj kojem je povjerena briga za čistoću i otvaranje crkve, pripravu liturgijske odjeće, zvonjenje i sl.; crkvenjak ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Prakàtūr (Baranja, Cres), Prakatúrović… … Hrvatski jezični portal
zvono — zvȍno sr <G mn zvȏnā> DEFINICIJA 1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono] 3 … Hrvatski jezični portal
zvon — zvȍn m <N mn zvònovi> DEFINICIJA ekspr. knjiš. 1. zvuk zvona, zvonjenje 2. pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju, v. i Zvonimir): Zvònār (630, Međimurje, Đurđevac, Bjelovar), Zvonárek (190, Međimurje … Hrvatski jezični portal
tinitus — tȉnitus m DEFINICIJA term. zvučne pojave (zvonjenje, šumovi) u ušima bez vanjskog podražaja ETIMOLOGIJA lat. tinnitus ≃ tinnire: zveketati … Hrvatski jezični portal