-
1 pravilo
-
2 pravilo
regel -
3 pravilo
I.nRegel f [Vorschrift, Norm, Gewohnheit]II.n gola u gostimaAuswärtstorregel f [Fußball und Handball]III.n igreSpielregel fIV.n ponašanjaBenimmregel f -
4 pravilo
rule, standard, law, držati se pravila go by the rule* * *• rule• theorem• standard• tenet• precept• prescription• law• regulation• norm -
5 pravilo A
-
6 pravilo iz
-
7 pravilo u
-
8 pravilo
• principle• precept• policy• rule• standard• canon• code• formula• observance• law -
9 pravilo
• act standard; canon; code; formula; formulae; formulas; guideline; law; norm; observance; policy; precept; principle; proposition; regulation; rule; rules; standard; theorem -
10 pravilo
Беларуска (лацінка)-рускі слоўнік і слоўнік беларускай кірыліцы > pravilo
-
11 pravilo
-
12 pravilo
Regel f (- -n); Satzung f (-, -en); Vorschrift f (-, -en); Statu't n (-[e]s, -e); p. pristojnosti An-standsregel f; postaviti p. eine Regel aufstellen; to je postalo p. das ist zur Regel geworden; ogriješiti se o p. gegen die Regel verstoßen (die Regel verletzen); po svim p--ima umjetnosti nach allen Regeln der Kunst -
13 pravilo 7 prekršaja
-
14 pravilo deset sekundi
-
15 pravilo glede podrijetla
-
16 pravilo iz popisa
-
17 pravilo iz popisa propisuje
-
18 pravilo iz stupca 3
• rule set out in column 3• the rule set out in column 3 -
19 pravilo iz stupca 3.
-
20 pravilo kaže
См. также в других словарях:
pravilo — prȁvilo sr DEFINICIJA stalan, čvrst, nepromjenljiv, uzajaman odnos kakvih pojava, u kojem dolazi do izražaja određena zakonitost; princip [matematičko pravilo] SINTAGMA pravilo desne ruke fiz. pravilo kojim se određuje smjer inducirane struje;… … Hrvatski jezični portal
pravílo — a s (í) 1. kar določa, kakšno sme, mora biti kako ravnanje, vedenje, mišljenje: držati se pravil; kršiti, upoštevati pravila; neveljavno, zastarelo pravilo; ekspr. železno pravilo / delati, ravnati proti pravilom, po pravilih, v skladu s pravili… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Oleg Pravilo — Personal information Full name Oleg Vasilyevich Pravilo Date of birth October 27, 1988 ( … Wikipedia
zákon — óna m (á ọ) poljud. z zakonom urejena življenjska zveza moškega in ženske, strok. zakonska zveza: obljubiti, ponuditi dekletu zakon; v zakonu je srečna; harmoničen, ekspr. ploden zakon; zakon iz koristoljubja, ljubezni; po dveh letih zakona sta… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zlát — a m (ȃ) star. zlatnik: kovati zlate; sto zlatov / beneški zlati a o prid. (ȃ á; četrti pomen ȃ) 1. nanašajoč se na zlato: najti v pesku zlata zrna; zlata žila / zlati rudnik; zlata ruda / zlate zaloge / poljud. zlati pesek zlatonosni pesek //… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prȁvilo — prȁvil|o sr stalan, čvrst, nepromjenljiv, uzajaman odnos kakvih pojava, u kojem dolazi do izražaja određena zakonitost; princip [matematičko ∼o] ∆ {{001f}}∼o desne ruke fiz. pravilo kojim se određuje smjer inducirane struje; ∼o trojno mat.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trôjnī — trôjn|ī prid. koji čine, izvode, ostvaruju tri (strane, osobe) [∼i sporazum] ∆ {{001f}}∼a točka točka u kojoj vrijednost tlaka i temperature neke tvari ravnotežno postoji u sva tri oblika (kapljevina, plin i kruta tvar); ∼i pakt (sporazum) pol. 1 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
regula — rȅgula ž DEFINICIJA razg. 1. obveza koja određuje način rada i ponašanja; pravilo, propis, običaj, red [živim po regulama; to su svakodnevne regule] 2. kat. skup pravila po kojima žive i djeluju redovnici SINTAGMA regula fidei (izg. rȇgula fȉdei) … Hrvatski jezični portal
kanon — kȁnon m <G kanóna> DEFINICIJA 1. strogo pravilo učenja ili stvaralačkog rada, ono što se po tradiciji i običajima smatra bitnim, obveznim [prema kanonima]; norma, princip 2. crkv. pravilo koje je propisala najviša crkvena vlast; crkveni… … Hrvatski jezični portal
trojni — trȏjnī prid. DEFINICIJA koji čine, izvode, ostvaruju tri (strane, osobe) [trojni sporazum] SINTAGMA trojna točka točka u kojoj vrijednost tlaka i temperature neke tvari ravnotežno postoji u sva tri oblika (kapljevina, plin i kruta tvar); trojni… … Hrvatski jezični portal
primér — a m (ẹ̑) 1. stvar, enota, po kateri se more očitno, neposredno spoznati, dokazati kak splošnejši pojem, pravilo: povedati primer; dokazati trditev na primerih; ponazoriti pravilo s primeri; dober, nazoren, prepričljiv primer; primeri za… … Slovar slovenskega knjižnega jezika