-
1 dezertirati
vt pf/impf mil desert, A mil + go awol*, A mil sl go over the hill, pol defect; fig desert, defect I nav dezertirati s broda jump ship * Skraćeno od absence without leave.* * *• defect -
2 dezertirati
deserteren -
3 dezertirati
• desert -
4 dezertirati
• desert -
5 dezertirati
-
6 dezertirati
vi desertieren, flüchten, fliehen -
7 desert
• dezertirati; divalj; napustiti; nenaseljen; ostaviti; ostaviti se; pobeći iz vojske; pust; pustinja; pustoš; vrednost; zasluga -
8 desert
I [di'zə:t] verb1) (to go away from and leave without help etc; to leave or abandon: Why did you desert us?) zapustiti2) (to run away, usually from the army: He was shot for trying to desert.) dezertirati•- deserted- deserter
- desertion II ['dezət] noun(an area of barren country, usually hot, dry and sandy, where there is very little rain: Parts of the country are like a desert; ( also adjective) desert plants.) puščava* * *I [dizɜ:t]transitive verb & intransitive verb( from) opustiti, opuščati, zapustiti; military dezertirati; izneveriti seII [dézət]1.adjectivezapuščen, pust;2.nounpuščava; poetically miren kotiček; figuratively puščoba, pusta stvarIII [dizɜ:t]nounzasluga; nagrada, plačilo, kazen; plural zaslužni ljudjeto meet with one's deserts, to get one's deserts — dobiti, kar smo zaslužili -
9 defect
vi prebjeći; napustiti, prijeći, dezertirati* * *
defekt
dezertirati
greška
kvar
mana
manjkavost
nedostatak
oštećenje
otpadati
otpasti
pogreška -
10 colour
1. noun1) (a quality which objects have, and which can be seen, only when light falls on them: What colour is her dress?; Red, blue and yellow are colours.) barva2) (paint(s): That artist uses water-colours.) barva3) ((a) skin-colour varying with race: people of all colours.) barva4) (vividness; interest: There's plenty of colour in his stories.) barvitost2. adjective((of photographs etc) in colour, not black and white: colour film; colour television.) barven3. verb(to put colour on; to paint: They coloured the walls yellow.) barvati- coloured4. noun((sometimes used impolitely) a dark-skinned person especially of Negro origin.) črnec- colouring
- colourless
- colours
- colour-blind
- colour scheme
- off-colour
- colour in
- show oneself in one's true colours
- with flying colours* * *IAmerican color [kʌlə]noun barva, odtenek; barva kože, pigment; kolorit; rdečica; videz; figuratively pretveza, maska; plural zastava; ton, prizvokcolour bar — rasna segregacija; diskriminacijato change colour — prebledeti, zardetito give colour to s.th. — poživiti, opravičiti kaj; dati videz resničnostito lend colour to s.th. — poživiti kajcolour line — črta, ki strogo deli belce od črncevto see the colour of s.o.'s money — dobiti od koga denarto stick to one's colours — držati se svojih načel, ravnati po svojih načelihto strike ( —ali lower) one's colours — vdati, ukloniti seto take one's colour from s.o. — posnemati kogaunder colour of s.th. — pod krinko česato wear s.o.'s colours — biti privrženec kogato sail under false colours — pretvarjati se, biti licemerecman (woman) of colour — človek, ki ni belecIIAmerican color [kʌlə]1.transitive verbbarvati, slikati; figuratively olepšati, pretiravati;2.intransitive verbbarvo dobiti, zardeti -
11 defect
1. ['di:fekt] noun(a fault or flaw: It was a basic defect in her character; a defect in the china.) napaka2. [di'fekt] verb(to leave a country, political party etc to go and join another; to desert: He defected to the West.) prestopiti; prebežati- defective* * *I [difékt]noun(in) pomanjkanje; napaka, hiba, okvara, poškodbacommerce defect in manufacture — tovarniška napakaII [difékt]intransitive verbzbežati, dezertirati -
12 rank
I 1. [ræŋk] noun1) (a line or row (especially of soldiers or taxis): The officer ordered the front rank to fire.) vrsta2) ((in the army, navy etc) a person's position of importance: He was promoted to the rank of sergeant/colonel.) čin3) (a social class: the lower social ranks.) plast2. verb(to have, or give, a place in a group, according to importance: I would rank him among our greatest writers; Apes rank above dogs in intelligence.) uvrstiti (se)II [ræŋk] adjective1) (complete; absolute: rank stupidity; The race was won by a rank outsider.) popoln2) (unpleasantly stale and strong: a rank smell of tobacco.) rezek•- rankness* * *I [ræŋk]nounred, niz, vrsta (vojakov); čin, rang, čast; plast, sloj; stopnja, razred; družbeni položaj, mesto; veliko število ("vojska"); (šah) poprečna poljathe ranks military navadni vojaki (v nasprotju s častniki)the rank and file — ljudstvo, preprosti, navadni ljudjeof the first rank — prvovrsten, prvorazredenrank of cabs — vrsta kočij, taksijevthe rank of workers — masa, "vojska" delavceva cab-rank, taxi rank — parkirni prostor za taksijepeople of all ranks — ljudje vseh slojev, razredovpersons of high rank — plemiči, plemstvo; ugledne osebeto quit the ranks — stopiti iz vrste; dezertiratito reduce to the ranks military vzeti (komu) čin, degradirati (podčastnika) v navadnega vojakato rise from the ranks — iz navadnega vojaka postati (pod)častnik; z nizkega (družbenega) položaja se visoko povzpetito take rank with s.o. — biti v isti vrsti s kom, biti enakovreden komuII [ræŋk]transitive verb & intransitive verbpostaviti (se) v vrsto, uvrstiti (se); razvrstiti (se), razporediti (se), urediti (se); pripadati, spadati med; zavzeti mesto (položaj, čin, čast); American imeti prednost pred kom v činu, rangu, položaju; biti nad kom po položaju, priti ( neɔt to takoj za); economy & juridically imeti prednost ali posebne praviceIII [ræŋk]adjective ( rankly adverb)obilen, bohoten, razkošen ( with z), (pre)bújen, košat; bujno porastel z, zaraščen; gosto raščen; (o zemlji) ploden, roden, masten; vnet, zažgan, žaltav, žarek; oduren, ostuden, ogaben, zoprn, grob, odbijajoč, smrdljiv; nedostojen, nespodoben, obscen, pohoten, pokvarjen; močan; skrajni; čist(i), očiten, očit, popoln, pravi; familiarly slab, hudobena rank lie — debela (gola, očitna) lažrank swindle — očitna sleparija, goljufijarank treason — prava (pravcata), očitna izdaja (izdajstvo) -
13 feldflüchtig
adj ; - werden dezertirati
См. также в других словарях:
dezertirati — dezertírati (Ø, iz čega) dv. <prez. dezèrtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. vojn. pobjeći/bježati iz vojske, samovoljno napustiti/napuštati vojnu službu 2. pren. ekspr. izvući/izvlačiti se, pobjeći/bježati… … Hrvatski jezični portal
dezertírati — (∅, iz čega) dv. 〈prez. dezèrtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}vojn. pobjeći/bježati iz vojske, samovoljno napustiti/napuštati vojnu službu 2. {{001f}}pren. ekspr. izvući/izvlačiti se, pobjeći/bježati od neke… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dezertírati — am dov. in nedov. (ȋ) pobegniti od vojakov ali iz boja: pod vplivom propagande je dezertirala cela četa; dezertiral je iz nemške vojske; dezertirati k sovražniku; pren. dezertiral je iz organizacije … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dezerterstvo — dezertérstvo sr DEFINICIJA 1. bježanje iz vojske, samovoljno napuštanje vojne službe 2. v. dezertirati (2), dezerter (2) ETIMOLOGIJA vidi dezertirati … Hrvatski jezični portal
dezertérstvo — sr 1. {{001f}}bježanje iz vojske, samovoljno napuštanje vojne službe 2. {{001f}}pren. izvlačenje, bje‘anje od neke obaveze, {{c=1}}usp. {{ref}}dezertirati (2){{/ref}}, {{ref}}dezerter (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dezerter — dezèrtēr m <G dezertéra> DEFINICIJA 1. vojn. onaj koji samovoljno napusti vojnu službu, onaj koji se ne vrati na vojnu dužnost u propisanom roku ili se ogluši na poziv u vojsku; vojni bjegunac 2. pejor. onaj koji napusti svoju dužnost,… … Hrvatski jezični portal
dezerterka — dezèrtērka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA v. dezerter ETIMOLOGIJA vidi dezertirati … Hrvatski jezični portal
dezerterski — dezèrtērskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na dezertere i dezerterstvo ETIMOLOGIJA vidi dezertirati … Hrvatski jezični portal
dezerterski — dezèrtērski pril. DEFINICIJA kao dezerter, na način dezertera ETIMOLOGIJA vidi dezertirati … Hrvatski jezični portal
dezertíranje — a s (ȋ) glagolnik od dezertirati: vojaško sodišče ga je obsodilo zaradi dezertiranja; dezertiranje iz tujske legije … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pobégniti — em dov., tudi pobegníte; tudi pobegníla (ẹ ẹ̑) 1. z begom zapustiti kraj (trenutnega) bivanja: nekaj jih je pobegnilo, druge so ujeli; pobegniti iz taborišča; pred okupatorjem je pobegnil k partizanom / pes mu je pobegnil ušel; pobegniti iz… … Slovar slovenskega knjižnega jezika