-
1 ausstrahlen
v zračiti, ispuštati zrake; Wärme - žariti -
2 Gammastrahlen
-
3 Infrarot
-
4 Interradien
-
5 Röntgenstrahlen
-
6 Sonne
f -, -n sunce n; die - steht im Mit-tag sunce je na jugu; die - zieht Wasser sunčane zrake ukazuju na kišu; die - geht unter sunce zalazi; (Mitternachts-) po-noćno sunce u polarnim krajevima -
7 Strahl
m -(e)s, -en trak m, zraka f; (Blitz-) munja f; (Huf-) srž (-i) f konjskog kopita; (Wasser-) mlaz m; -en werfen puštati zrake, sjati; von -en umgeben obasjan zrakama -
8 strahlen
v bacati zrake, sijati, zračiti, sjati -
9 X-Strahlen
m pl Röntgenove (gama-, kozmičke) zrake f pl
См. также в других словарях:
ultraljùbičast — prid. 〈odr. ī〉 koji pripada, koji se odnosi na ultraljubičaste ili ultravioletne zrake ∆ {{001f}}∼e zrake (UV zrake) fiz. elektromagnetni valovi s valnom duljinom između (otprilike) 380 nm i 10 nm, spadaju u interval između vidljive svjetlosti i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ultraljubičast — ultraljùbičast prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji pripada, koji se odnosi na ultraljubičaste ili ultravioletne zrake; ultravioletan SINTAGMA ultraljubičaste zrake (UV zrake) fiz. elektromagnetni valovi s valnom duljinom između (otprilike) 380… … Hrvatski jezični portal
zraka — zrȁka ž <G mn zrȃkā> DEFINICIJA term. 1. trak svjetlosti iz nekog izvora; zrak 2. mat. dio pravca ograničen jednom točkom; polupravac 3. (mn) fiz. a. elektromagnetski valovi koje šalju zažarena tijela [svjetlosne zrake; ultraljubičaste… … Hrvatski jezični portal
òptičkī — òptičk|ī prid. koji se odnosi na optiku [∼o staklo] ∆ {{001f}}∼a bjelila fiz. tvari koje apsorbiraju zrake ultraljubičastog dijela spektra, a emitiraju u plavom dijelu spektra; ∼a varka osjetna varka, netočna percepcija čega osjetilom vida; ∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
beta — bȅta1 ž DEFINICIJA 1. lingv. drugo slovo grčkog alfabeta 2. a. pov. u grčkom sustavu bilježenja brojeva oznaka za 2 (dva) b. redni broj drugi u obilježavanju poretka sastavnica (npr. odjeljaka u tekstu) 3. kem. a. jedna od mogućih pozicija atoma… … Hrvatski jezični portal
optički — òptičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na optiku [optičko staklo] SINTAGMA optička aktivnost kem. svojstvo nekih organskih spojeva i njihovih otopina da zakreću ravninu polariziranog svjetla ulijevo ili udesno zbog asimetričnog ugljikovog atoma; … Hrvatski jezični portal
bȅta — ž 1. {{001f}}lingv. drugo slovo grčkog alfabeta 2. {{001f}}a. {{001f}}pov. u grčkom sustavu bilježenja brojeva oznaka za 2 (dva) b. {{001f}}redni broj drugi u obilježavanju poretka sastavnica (npr. odjeljaka u tekstu) 3. {{001f}}kem. a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȁma — ž 1. {{001f}}lingv. treće slovo grčkoga alfabeta 2. {{001f}}pov. u grčkom sustavu bilježenja brojeva oznaka za 3 3. {{001f}}mat. oznaka za kut ∆ {{001f}}∼ zračenje fiz. elektromagnetsko zračenje koje emitira pobuđena atomska jezgra pri prijelazu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kromatìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 1. {{001f}}svojstvo bijele zrake da se razlaže na zrake različitih boja 2. {{001f}}glazb. uzlazno i silazno kretanje glasa po polutonovima; kromatika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
refràkcija — (∅, čega) ž fiz. lom, promjena smjera zrake elektromagnetskog, akustičkog ili nekog drugog vala na plohi koja razdvaja dvije različite tvari; do refrakcije dolazi kod svih vrsta valova, ali se taj pojam najčešće odnosi na refrakciju svjetlosti, u … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèndgenskī — rèndgensk|ī prid. koji se odnosi na rendgene ∆ {{001f}}∼a cijev tehn. elektronska cijev koja proizvodi rendgensko zračenje; ∼e zrake elektromagnetski valovi visoke energije, nalaze mnogo primjena, osobito u medicini (zbog sposobnosti prodiranja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika