-
21 jot
• jota; malenkost; pribeležiti; sitnica; tačka; tačkica; takica; trunka; ukratko zabeležiti -
22 jot down
• pribeležiti (ukratko); zabeležiti -
23 journalize
• držati dnevnik; upisati u dnevnik; uvesti; voditi dnevnik; zabeležiti; zavesti -
24 keep track
• obeležiti; trasirati; zabeležiti; zapamtiti -
25 make an entry of
• uknjižiti; uneti u knjigu; zabeležiti -
26 memorize
• beležiti; memorisati; naučiti napamet; naučiti pameti; ovekovečiti; pamtiti; prilbeležiti; upamtiti; zabeležiti; zapamtiti -
27 minute
• beleška; beznačajan; iscrpan; izračunati vrem; majušan; malen; minut; neznatan; pažljiv; podroban; podroban-o; pribeleška; primedba; računati u minutima; sićušan; silan; sitan; tačan; tren; uneti u zapisnik; zabeleška; zabeležiti; zapisnik -
28 place in order
• beležiti; dati drugo mesto; dati prvo mesto; dati treće mesto; knjižiti; pridati; uknjižiti; zabeležiti -
29 place on record
• dati da se službeno zavede; zabeležiti; zapisati -
30 put down
• metnuti na račun; napisati; oboriti; pripisati; pripisivati; smanjiti; smestiti; sniziti; ubiti; ubrisati; ućutkati; ukinuti; zabeležiti -
31 set down
• leći; napisati pravilo; odbrušenje; odrediti; poleći; skidanje putnika; spustiti; utvrditi pravilo; zabeležiti; zapisati -
32 take notice of a thing
• paziti na; pribeležiti; uzeti što na znanje; zabeležiti -
33 write
• baviti se pisanjem; biti pisac; biti pisar; dopisivati se; ispisati; jasno pokazati; napisati; nazvati se; opisati; pisati; poslati pismenu poruku; potpisati-se kao; saopštiti pismeno; upisati; zabeležiti
- 1
- 2
См. также в других словарях:
zabeléžiti — im dov. (ẹ̄ ẹ̑) 1. zapisati: zabeležiti vprašanje; zabeležiti si podatke / publ. dogajanje, ki ga je zabeležila kamera 2. publ. ugotoviti, opaziti: v podjetju so zabeležili padec proizvodnje / moštvo je zabeležilo že tretjo zmago doseglo… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sekírica — e ž (í) manjšalnica od sekira: sekati s sekirico; ostra sekirica / gasilska, jamska sekirica ● zastar. zabeležiti melodijo s sekiricami z notami … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zabeléžba — e ž (ẹ̑) glagolnik od zabeležiti: po zabeležbi imen je poročilo oddal; podatki, vredni zabeležbe // redko beležka: delati si zabeležbe … Slovar slovenskega knjižnega jezika