-
1 distinguish between
-
2 distinguish among
razlikovati Å¡to od Äega -
3 distingush
razlikovati -
4 vary with
razlikovati se prema -
5 contra-distinguish
• razlikovati po suprotnosti -
6 contra distinguish
• razlikovati po suprotnosti -
7 distiguish
• razlikovati se -
8 distinguish among)
-
9 distinguish, vary
-
10 distinguish
[di'stiŋɡwiʃ]1) ((often with from) to mark as different: What distinguishes this café from all the others?) razlikovati2) (to identify or make out: He could just distinguish the figure of a man running away.) razločiti3) ((sometimes with between) to recognize a difference: I can't distinguish (between) the two types - they both look the same to me.) razlikovati4) (to make (oneself) noticed through one's achievements: He distinguished himself at school by winning a prize in every subject.) odlikovati (se)•- distinguished* * *[distíŋgwiš]1.transitive verb( from) razločiti, ločiti, razlikovati, označiti; odlikovati;2.intransitive verbrazlikovati, odlikovati se; delati razlikoto distinguish o.s. — odlikovati se -
11 differ
vi razlikovati se, razilaziti se; odstupati; ne podudarati se; biti drugog mišljenja, ne slagati se; svađati se / I beg to # = na žalost, ne slažem se, imam drugo mišljenje; to agree to # = prestati se prepirati o čemu, u prijateljstvu uzeti do znanja protivno mišljenje; to # from = razlikovati se (od); imati protivno mišljenje (od)* * *
drugaÄije
ne slagati se
odlikovati se
odstupati
razlikovati se -
12 differentiate
vt/i I. [vt] razlikovati, lučiti, praviti razliku, diferencirati II. [vi] razlikovati se, udaljavati se ([from] od)* * *
diferencirati
praviti razliku
razlikovati -
13 distinguish
vt/i I. [vt] razlikovati ([from] od); dijeliti, lučiti; označiti; razabirati; obilježavati, karakterizirati; odlikovati II. [vi] razlikovati se; istaknuti se; odlikovati se; praviti razliku ([between] između) / to # oneself = odlikovati se, istaknuti se* * *
dijeliti
istaći
raspoznavati
razaznavati
razlikovati
razluÄiti -
14 vary
vt/i I. vt mijenjati, promijeniti; učiniti raznolikim; [mus] varirati II. vi mijenjati se, promijeniti se, razlikovati se, razilaziti se; varirati* * *
izmijeniti se
mijenjati
mijenjati se
promijeniti
razlikovati
razlikovati se
varira
varirati -
15 differ
['difə]past tense, past participle - differed; verb1) ((often with from) to be not like or alike: Our views differ; Her house differs from mine.) razlikovati se2) (to disagree (with): I think we will have to agree to differ.) ne strinjati se* * *[dífə]transitive verb( from) razlikovati se; pričkati prepirati se, ne se strinjati, ne privolitiI beg to differ — oprostite, ne strinjam se -
16 differenciate
-
17 discriminate
[di'skrimineit]1) ((with between) to make or see a difference between: It is difficult to discriminate between real and pretended cases of poverty.) razlikovati2) ((often with against) to treat a certain kind of people differently: He was accused of discriminating against women employees.) zapostavljati•* * *I [diskrímineit]transitive verb & intransitive verbto discriminate in favour of — favorizirati, dajati prednostII [diskríminit]adjective ( discriminately adverb)različen; ločilen; razločen; ki dela razliko -
18 discern
vt/i I. [vt] razabrati, razaznati, lučiti, raspoznati II. [vi] prosuditi, razlikovati* * *
raspoznavati
razabrati
razaznati
razlikovati se -
19 discernible
adj koji se može razabrati, razaznati, razlikovati; vidljiv, primjetan, razlu- čiv, zamjetan* * *
koji se može razabrati
koji se može razaznati
koji se može razlikovati
primjetan
razluÄiv
vidljiv
zamjetan -
20 distinguishable
adj (distinguishably [adv]) koji se može razlikovati ([from] od), lučiv,razbe- riv; koji se može podijeliti ([into] u); značajan* * *
koji se može podijeliti
koji se može razlikovati
luÄiv
razberiv
znaÄajan
См. также в других словарях:
razlikovati — rázlikovati (koga, što, se) nesvrš. <prez. ràzlikujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [razlikovati boje; razlikovati laž od istine] 2. pridavati komu ili čemu… … Hrvatski jezični portal
rázlikovati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ràzlikujēm (se), pril. sad. kujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [∼ boje; ∼ laž od istine] 2. {{001f}}pridavati komu ili čemu veće značenje među… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razlikováti — újem nedov. (á ȗ) 1. videti, občutiti različnost med čim: razlikovati barve; razlikovati užitne in neužitne gobe; razlikovati kak predmet od drugih; razlikovati med posameznimi glasovi; med temi stvarmi moramo dobro razlikovati; razlikovati po… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
diferencírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razlikovati, razdvojiti/razdvajati 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȗn — m 〈zb. trȗnje〉 1. {{001f}}vrlo sitan djelić drveta 2. {{001f}}pren. sasvim mala količina čega; truh ⃞ {{001f}}bez ∼a (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za ∼ nimalo se ne razlikovati; ni ∼a nimalo [ni ∼a povjerenja]; ni ∼a, bez ∼a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nerazlikovanje — nerázlikovānje sr DEFINICIJA neuočavanje razlika; neraspoznavanje, nerazumijevanje, opr. razlikovanje, v. razlikovati ETIMOLOGIJA ne + v. razlika, razlikovati … Hrvatski jezični portal
trun — trȗn m <zb. trȗnje> DEFINICIJA 1. vrlo sitan djelić drveta 2. pren. sasvim mala količina čega; truh, trunka FRAZEOLOGIJA bez truna (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za trun nimalo se ne razlikovati; ni truna nimalo [ni truna… … Hrvatski jezični portal
diferencirati — diferencírati dv. <prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razdvojiti/razdvajati, razlikovati… … Hrvatski jezični portal
distingvírati — (što) dv. 〈prez. distìngvīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 odvojiti/odvajati po razlici (ob. o pojmovima); razlikovati, (raz)lučiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁjkati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 fam. podr. govoriti pretjerano kajkavski, govoriti štokavski s očitim primjesama kajkavskog narječja, nastojati se razlikovati pomoću kajkavskog govora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lúčiti — nesvrš. 〈prez. lȗčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}(što od čega) a. {{001f}}arh. dijeliti (što od čega) b. {{001f}}uočavati da što nije jednako s čim drugim; razlikovati 2. {{001f}}(što) u procesu davati iz sebe; ispuštati iz… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika