službenika

См. также в других словарях:

• bȅriva — sr mn arh. mjesečna primanja službenika (najčešće u intelektualnim zvanjima); dohodak, plaća …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• cȅnzor — m 1. {{001f}}a. {{001f}}onaj koji na temelju zakonskih i drugih propisa obavlja cenzuru kao zvanje i posao b. {{001f}}pren. onaj koji sebi prisvaja pravo cenzuriranja, ob. politički ili poslovni, koji svojim podređenim određuje što smiju ili što… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dispozícija — dispozícij|a ž 1. {{001f}}raspored, razmještaj, raspodjela [∼a boja; ∼a oružanih snaga] 2. {{001f}}raspolaganje (novcem, imetkom, fondovima) 3. {{001f}}odluka, odredba, propis, nalog 4. {{001f}}pat. naslijeđena ili stečena sklonost (prema… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dnêvničār — m pov. naslov uredskog službenika koji vrši činovničke poslove, ali nije činovnik po zvanju (ne prima plaću, nego dnevnicu) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• hijeràrhija — ž 1. {{001f}}stupnjevanje ovlaštenja, činova, dostojanstva; starješinstvo 2. {{001f}}sustav podređenosti i nadređenosti u ustanovama i raznim organizacijama [crkvena ∼; vojna ∼; administrativna ∼] 3. {{001f}}u Katoličkoj crkvi poredak službenika… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• imunìtēt — m 〈G imunitéta〉 1. {{001f}}med. sposobnost organizma da se suprotstavi zaraznim bolestima; otpornost prema toksičnom djelovanju antigenih supstanca; imunost [steći/izgubiti ∼] 2. {{001f}}pravn. povlašteno izuzimanje od djelovanja nekih zakona ili …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• korùpcija — ž 1. {{001f}}davanje novca ili drugih materijalnih dobara, privilegija i sl., s namjerom da primatelj čini ili djeluje po želji onoga koji daje; podmićivanje, ob. državnih službenika i drugih osoba na utjecajnim položajima 2. {{001f}}a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kòlēgij — m 1. {{001f}}pov. u antičkom Rimu, udruženje obrtnika iste struke ili službenika istog ranga 2. {{001f}}predavanja iz jednog predmeta na sveučilištima i veleučilištima [∼ iz opće povijesti srednjega vijeka] 3. {{001f}}a. {{001f}}neformalno… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kônzul — m 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}u antičkom Rimu za vrijeme Republike, jedan od dvaju najviših državnih službenika, biran na godinu dana b. {{001f}}u carskom Rimu i Bizantu počasna funkcija 2. {{001f}}pov. u Francuskoj (1799–1804), titula triju osoba …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• mandàrīn — m 〈G mandarína〉 1. {{001f}}pov. najviši civilni ili vojni državni dostojanstvenik i činovnik za vrijeme carstva u Kini; kvan 2. {{001f}}pren. pejor. poslušnik vlasti ili slične hijerarhije u osobi višeg činovnika, službenika, funkcionara ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• raspítati se — (∅, o čemu) svrš. 〈prez. ràspītām se, pril. pr. āvši se, prid. rad. raspítao se〉 pitajući jednu ili više osoba itd. obavijestiti se o čemu [∼ kod službenika] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika