-
21 give a rub
• prepreka; protrljati; smetnja -
22 there's a rub
• tu je zapelo -
23 theres a rub
• tu je zapelo -
24 sevedge
• rub tkanine -
25 tyre band
• rub spoljašnje gume -
26 tyre bead
• rub spoljašnje gume -
27 limb
• čašični rub; član; deo; grana; ispust; ivica; ivica mesečeva koluta; ivica sunčeva koluta; komad; krak; luk podeljen na stepene; noge); ogranak; parče; raskomadati; raščlaniti; rub; rub mesečeva koluta; rub sunčeva koluta; ruke; ud; ud (obično u množini -
28 margin
• beli rub; beli rub na štampanoj strani; belina; dati pokriće; dobit; granica; ivica; ivični pojas; kraj; margina; marža; najniža zarada; obale; obodni; ograničenje; postaviti granice; rub; rubni; višak -
29 selvage
• okrajak; okrajak ćtofa; porub; rub; rub tkanine -
30 shoulder
• branik-na maču; držač; gurati se; gurati se ramenima; isturen rub; isturena ivica; ivica; izbočina; leđa; lopatica; metnuti na rame; natovariti; nosač; obod; oslonac; pleća; plećka u životinja; pobočni ispust; podupreti; potpora; rame; rame gume; rub; uzeti na sebe -
31 bead
• brojanica; brojanice; đinđuva; graška znoja; ivica; kap; kaplja; kapljica; mehurić; molitva; nanizati; nizati; obruč; ojačani venac pneumatika; perla; rub; stopa pneumatika; ukrasiti perlama; zrnce; zrno; zrno ogrlice -
32 border
• bordura; gra ničiti se sa; granica; graničiti; ivica; kraj; krajina; leja na ivici vrta; međa; obuhvatiti; okvir; orubiti; pervaz; porub; posuvratak; rub -
33 borderland
• granica; granična oblast; krajina; pogranična oblast; prelazno duševno stanje; rub; sporna oblast -
34 boundry
• granica; ivica; porub; rub -
35 brim
• biti pun do vrha ruba ivice; ivica; napiti se; napuniti do vrha; napuniti se; obod; obod šešira; rub -
36 brink
• granica; ivica; kraj; obala; prag; rub -
37 brow
• bezočnost; čelo; drskost; izgled; izraz lica; lice; obronka; obrva; rub litice; strmen; veđa; vrhbrega -
38 crease
• izgužvati se; nabor; naborati; naborati se; nabrati se; praviti liniju na pantalonama; pregib; pregib na pantalonama; presovati; previti se; prevoj; rub; ubor; ugužvotina -
39 edge
• četvrtka; ivica; naoštriti; obruč; oivičiti; ojačani venac pneumatika; oštrica; oštrina; podstrek; potstaći; potsticaj; prednost; rub; stopa pneumatika -
40 edging
• ivica; ivičenje; oivičavanje; oivičenje; opervaženje; opšav; opšivanje; optok; oštrenje; otpočivanje; rub
См. также в других словарях:
rub — ► VERB (rubbed, rubbing) 1) apply firm pressure to (a surface) with a repeated back and forth motion. 2) move to and fro against a surface while pressing or grinding against it. 3) apply with a rubbing action. 4) (rub down) dry, smooth, or clean… … English terms dictionary
Rub — Rub, v. t. [imp. & p. p. {Rubbed}; p. pr. & vb. n. {Rubbing}.] [Probably of Celtic origin; cf. W. rhwbiaw, gael. rub.] 1. To subject (a body) to the action of something moving over its surface with pressure and friction, especially to the action… … The Collaborative International Dictionary of English
rub — rub; rub·bage; rub·ber·ize; rub·ber·man; rub·bery; rub·bidge; rub·bish·ing; rub·bish·ly; rub·bishy; rub·ble·man; rub·bly; rub·eryth·ric; rub·eryth·rin·ic; rub·ber; rub·bish; rub·ble; mar·rub; rub·ber·neck·er; … English syllables
rub — /rub/, v., rubbed, rubbing, n. v.t. 1. to subject the surface of (a thing or person) to pressure and friction, as in cleaning, smoothing, polishing, coating, massaging, or soothing: to rub a table top with wax polish; to rub the entire back area … Universalium
rub — [rub] vt. rubbed, rubbing [ME rubben, akin to Dan rubbe, EFris rubben < IE * reup , to tear out < base * reu , to dig, tear out > ROB, RIP1, RUG, RUBBLE, L rumpere, to break] 1. to move one s hand, a cloth, etc. over (a surface … English World dictionary
Rub — Rub, n. [Cf. W. rhwb. See Rub, v,t,] 1. The act of rubbing; friction. [1913 Webster] 2. That which rubs; that which tends to hinder or obstruct motion or progress; hindrance; obstruction, an impediment; especially, a difficulty or obstruction… … The Collaborative International Dictionary of English
rub — (v.) late 14c., perhaps related to E.Fris. rubben to scratch, rub, and Low Ger. rubbeling rough, uneven, or similar words in Scandinavian (Cf. Dan. rubbe to rub, scrub, Norw. rubba), of uncertain origin. Related: Rubbed; rubbing. Hamlet s there s … Etymology dictionary
Rub — Rub, v. i. 1. To move along the surface of a body with pressure; to grate; as, a wheel rubs against the gatepost. [1913 Webster] 2. To fret; to chafe; as, to rub upon a sore. [1913 Webster] 3. To move or pass with difficulty; as, to rub through… … The Collaborative International Dictionary of English
Rub — may stand for* RUB, Russian ruble currency code * Ruhr Universität BochumRub may refer to: * the Kuliak languages of Uganda * Spice rub, consisting of spices blended together to season and flavor raw pork, beef, chicken, fish, and wild game… … Wikipedia
Rüb — oder Rueb ist der Familienname folgender Personen: Alexander Rueb (1882–1959), niederländischer Schachfunktionär, erster Präsident des Weltschachbundes FIDE Friedbert W. Rüb (* 1953), deutscher Politikwissenschaftler Fritz Rueb (* 1925),… … Deutsch Wikipedia
rub — rȗb m <N mn rȕbovi> DEFINICIJA krajnji dio neke površine, ono čime ona završava, što je obrubljuje [pun do ruba; na rubu ponora; rub haljine]; kraj FRAZEOLOGIJA (biti) na rubu (čijeg) interesa donekle pobuđivati čiji interes, biti vrijedan… … Hrvatski jezični portal