-
1 obsecrate
• preklinjati -
2 implore
• moliti; preklinjati; preklinjati za -
3 adjure
• bajati; isterati duhove; isterivati duhove; moliti; obajati; preklinjati; prizivati -
4 beseech
• moliti; preklinjati; usrdno moliti -
5 call to
• dovikivati; moliti nekoga; pozivati se na; pozivati se na nekoga; pozvati se; preklinjati; vikati za kim -
6 conjure
• bacati čini; bajati; izvoditi mađioničarske trikove; izvoditi opsenarije; izvoditi veštine; kleti se; preklinjati; vršiti mađioničarske trikove; zaklinjati; zaklinjati se -
7 crave
• čeznuti; iskati; moliti; preklinjati; stremiti; tražiti; žudeti; žudeti za nečim; žuditi -
8 deprecate
• molbom ili molitvom nešto spre; negodovati; neodobravati; odvraćati; osuđivati; preklinjati; prigovarati; protestovati -
9 entreat
• izmoliti; moliti; preklinjati; zamoliti -
10 exhort
• bodriti; nagovarati; opomenuti; opominjati; pobuditi; preklinjati; sokoliti; ukoriti -
11 invocate
• pozivati se na; preklinjati za; prizivati; prizvati -
12 invoke
• aktivirati; dozivati; obraćati; pobuditi; pozvati se; preklinjati za; tražiti; zaklinjati -
13 plead
• braniti; braniti delo; braniti se; dati odgovor na optužbu; davati odgovor na optužbu; govoriti na sudu; izneti razloge; iznositi razloge; militi; moliti; parničiti se; pledovati; podneti molbu; preklinjati; raspravljati; suditi; suditi se; voditi; zastupati -
14 pray
• moliti se; moliti se za; preklinjati; umoljavati; zaklinjati -
15 solicit
• dosađivati; iziskivati; molba; moliti; moljakati; nametati se; navaljivati; obodriti se; potstaći; preklinjati; saletati; traženje; tražiti; uporno moliti; usrdno moliti; uznemiravati ponudama; zahtevati; zauzimati se -
16 supplicate
• molećivo tražiti; moliti; podneti molbu; ponizno moliti; preklinjati
См. также в других словарях:
prèklinjati — nesvrš. 〈prez. ēm, pril. sad. ūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}zast. proklinjati 2. {{001f}}usrdno moliti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preklinjati — prèklinjati nesvrš. <prez. ēm, pril. sad. ūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. zast. proklinjati 2. usrdno moliti ETIMOLOGIJA pre 1 + v. kleti … Hrvatski jezični portal
preklínjati — am nedov. (í) 1. uporabljati grobe besede, besedne zveze, navadno v afektu: preklinjati se je odvadil; vpili so in preklinjali; preklinja kot Turek zelo; ekspr. preklinjal je, da je kar treskalo zelo 2. nav. ekspr. izražati sovraštvo, odpor,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kòljeno — kòljen|o sr 〈G mn kȍljēnā〉 1. {{001f}}anat. zglob noge čovjeka (i životinje), spaja bedrenu kost s potkoljeničnom kosti 2. {{001f}}tehn. dio čvrstog tijela koji je u odnosu na ostale savijen pod nekim kutom; pregib, čvor [∼o cijevi] 3. {{001f}}a … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kúmiti — (koga) nesvrš. 〈prez. kȗmīm, pril. sad. kúmēći, gl. im. kúmljēnje〉 1. {{001f}}zaklinjati kumstvom, pozivati se na kumstvo 2. {{001f}}razg. usrdno moliti; preklinjati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
àmān — àmān1 m 〈G amána〉 reg. pov. milost, samilost, sažaljenje, oprost [pasti komu na ∼ preklinjati koga za milost] ✧ {{001f}}tur. ← arap. àmān2 uzv. 1. {{001f}}zaboga!, ob. u značenju kao »za boga miloga!« (u čuđenju) 2. {{001f}}budi milostiv!,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kumiti — kúmiti (koga) nesvrš. <prez. kȗmīm, pril. sad. kúmēći, gl. im. kúmljēnje> DEFINICIJA 1. zaklinjati kumstvom, pozivati se na kumstvo 2. razg. usrdno moliti; preklinjati ETIMOLOGIJA vidi kum … Hrvatski jezični portal
koljeno — kòljeno sr <G mn kȍljēnā> DEFINICIJA 1. anat. zglob noge čovjeka (i životinje), spaja bedrenu kost s potkoljeničnom kosti 2. tehn. dio čvrstog tijela koji je u odnosu na ostale savijen pod nekim kutom [koljeno cijevi]; čvor, pregib 3. a.… … Hrvatski jezični portal
aman — àmān [b] (I)[/b] m <G amána> DEFINICIJA reg. pov. milost, samilost, sažaljenje, oprost [pasti komu na aman preklinjati koga za milost] ETIMOLOGIJA tur. ← arap. ämān … Hrvatski jezični portal
bentíti — ím nedov. (ȋ í) ekspr. 1. hrupno izražati jezo, robantiti: ves dan je bentil okoli hiše; oče benti nad sinom 2. pridušati se, preklinjati: razsajal je in bentil; bentiti po srbsko / preh. bentiti konja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
birìč — íča m (ȉ í) 1. nekdaj nižji uslužbenec, izvrševalec odločb sodne ali zemljiške oblasti: birič je klical, zastar. oklicaval ukaze; uiti biričem; graščak je poslal biriče po kmeta; mestni birič; gleda kakor birič mrko, neprijazno; zastar. beži,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika