f+-+osvjetljenje+n

См. также в других словарях:

• osvjetljenje — osvjetljénje sr DEFINICIJA 1. fiz. omjer između svjetlosnog toka i površine osvijetljene plohe (jedinica luks, oznaka lx) 2. sva rasvjetna tijela u nekom prostoru (kući, stanu, ustanovi); rasvjeta 3. način osvjetljavanja [dobro osvjetljenje;… …   Hrvatski jezični portal

• osvjetljénje — osvjetljénj|e sr 1. {{001f}}fiz. omjer između svjetlosnog toka i površine osvijetljene plohe (jedinica luks, oznaka lx) 2. {{001f}}sva rasvjetna tijela u nekom prostoru (kući, stanu, ustanovi); rasvjeta 3. {{001f}}način osvjetljavanja [dobro ∼e;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• mjȅsečina — ž 1. {{001f}}noćno osvjetljenje atmosfere nastalo difuzijom sunčanih zraka koje se reflektiraju s vidljive Mjesečeve površine 2. {{001f}}razg. svjetlost što je noću širi Mjesec ∆ {{001f}}goloritna ∼ žarg. (ob. među djecom) gola, potpuno ošišana… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• plȁmēn — m 1. {{001f}}usijani, svjetleći plinovi koji se javljaju pri izgaranju čega; oganj, vatra, plam 2. {{001f}}a. {{001f}}pren. jaka svjetlost, osvjetljenje [∼ sunca na zalasku] b. {{001f}}pren. sjaj, bljesak kao izraz osjećanja [∼ u očima] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• rȃmpa — rȃmp|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}reg. pregrada na željezničkim ili graničnim prijelazima koja se spušta radi zaustavljanja i diže radi prolaza vozila i ljudi [dignuti/spustiti ∼u omogućiti/spriječiti nešto]; branik, brklja 2. {{001f}}a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• rȃsvjeta — ž 1. {{001f}}obasjavanje svjetlom, osvjetljenje, osvijetljenost 2. {{001f}}ukupnost instalacija za opskrbu svjetlom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• svjȅtlo — svjȅtl|o sr 〈G mn tālā〉 1. {{001f}}fiz. prirodni posrednik (elektromagnetsko isijavanje valne dužine 390–740 nm) koji potiče organe vida na djelovanje i stvari čini vidljivima 2. {{001f}}sredstvo ili stanje u zraku u kojem je takav proces moguć… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• svjetlo — svjȅtlo sr <G mn tālā> DEFINICIJA 1. fiz. prirodni posrednik (elektromagnetsko isijavanje valne dužine 390 740 nm) koji potiče organe vida na djelovanje i stvari čini vidljivima 2. sredstvo ili stanje u zraku u kojem je takav proces moguć 3 …   Hrvatski jezični portal

• strobo-lampa — strȍbo lámpa ž DEFINICIJA tehn. lampa koja daje vrlo kratko i jako osvjetljenje tako da, sinkronizirana s kamerom podešenom na kratku ekspoziciju, omogućava snimanje objekata koji se kreću velikim brzinama ETIMOLOGIJA grč. stróbos: vrtlog + v.… …   Hrvatski jezični portal

• strobo-rasvjeta — strȍbo rásvjeta ž DEFINICIJA osvjetljenje koje koriste strobo lampe (pale se i gase u periodičnim intervalima) kako bi se postigli svjetlosni efekti u disko klubovima, šou programima i sl. ETIMOLOGIJA v. strobo ( lampa)}} + v. rasvijetliti …   Hrvatski jezični portal

• rasvjeta — rȃsvjeta ž DEFINICIJA 1. obasjavanje svjetlom, osvjetljenje, osvijetljenost 2. ukupnost instalacija za opskrbu svjetlom ETIMOLOGIJA vidi rasvijetliti …   Hrvatski jezični portal