-
1 exponent
ik'spəunənt1) (a person able to demonstrate skilfully a particular art or activity: She was an accomplished exponent of Bach's flute sonatas.) talsmann (for); fortolker2) (a person who explains and supports (a theory or belief etc): He was one of the early exponents of Marxism.) eksponent, tilhengerrepresentant--------talsmannsubst. \/ekˈspəʊnənt\/, \/ɪkˈspəʊnənt\/1) representant, talsmann, eksponent2) fortolker, fremstiller, eksekutør3) ( matematikk) eksponentexponent of talsmann for, representant for fremstiller av -
2 index
'indeks1) (an alphabetical list of names, subjects etc eg at the end of a book.) register2) ((plural indices 'indisi:z) in mathematics the figure which indicates the number of times a figure etc must be multiplied by itself etc: In 63 and 75, the figures 3 and 5 are the indices.) eksponent•indeks--------pekefinger--------register--------viserI1) alfabetisk innholdsfortegnelse, register, indeks2) kartotek, katalog3) (pris)indeks, indekstall4) ( matematikk e.l.) indeks, eksponent5) ( anatomi) pekefinger6) viser, nål (på instrument)7) indisium, tegn, kjennetegn, pekepinnindex of indisium påthe Index ( romersk-katolsk) indeksen (fortegnelse over bøker som paven har forbudt)IIverb \/ˈɪndeks\/1) forsyne med register, forsyne med indeks, indeksere2) lage et register over, føre kartotek over3) føre inn i et register\/kartotek4) indeksregulere5) indikere6) ( katolsk) sette på indeks, forby
См. также в других словарях:
eksponent — ekspònent m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. mat. broj a u zapisu potencije xa 2. onaj koji se za koga ili za čije interese izlaže oku javnosti, koji na sebe uzima javni dio nekog posla, ob. u negativnom smislu [on je njihov eksponent; eksponent… … Hrvatski jezični portal
ekspònent — m 〈G mn nātā〉 1. {{001f}}mat. broj a u zapisu potencije xa 2. {{001f}}onaj koji se za koga ili za čije interese izlaže oku javnosti, koji na sebe uzima javni dio nekog posla, ob. u negativnom smislu [on je njihov ∼; ∼ interesne grupe] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
eksponènt — ênta in énta m (ȅ é, ẹ) 1. nav. slabš., navadno s prilastkom kdor dela po navodilih kake skupine, zlasti politične: fašistični eksponenti; eksponenti begunske vlade / glavni eksponent stranke predstavnik, pooblaščenec / eksponent kapitalizma;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
eksponent — m IV, DB. a, Ms. eksponentncie; lm M. eksponentnci, DB. ów «osoba wystawiająca eksponaty na wystawie; wystawca» przen. «przedstawiciel, wyraziciel; zwolennik» Eksponenci dwóch postaw wobec życia. Eksponenci sił prawicowych … Słownik języka polskiego
eksponent — eks|po|nent sb., en, er, erne (typisk repræsentant; MATEMATIK tal der udtrykker den potens et tal skal opløftes i) … Dansk ordbog
korén — a m (ẹ̑) 1. odebeljeni del korenine nekaterih rastlin, navadno stožčaste oblike: rastlino izpuliti s korenom; peteršiljev koren // v zvezi koren lečen, po ljudskem verovanju zdravilna rastlina, ki ima nenavadno, skrivnostno moč: iskati koren… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
potencija — potèncija ž DEFINICIJA 1. mogućnost, sposobnost koja postoji u latentnom stanju i koja dolazi do izražaja u određenim uvjetima; moć, snaga 2. biol. sposobnost jedne stanice ili skupina stanica da proizvedu novi organ ili dio organa 3. fiziol.… … Hrvatski jezični portal
karakterìstika — karakterìstik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}bitna oznaka, bitno svojstvo čega; značajka, obilježje, svojstvo 2. {{001f}}izjava ili pisani oblik mišljenja o čijoj stručnoj, javnoj djelatnosti ili političkoj podobnosti [pisati ∼u] 3. {{001f}}mat. a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kreatúra — ž pejor. 1. {{001f}}jadno, ružno stvorenje, bijedan stvor 2. {{001f}}onaj kojega su izmislili, doveli do čega za što nije sposoban ni dorastao; eksponent, marioneta [kraljeva ∼; šefova ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòrjenovānje — sr mat. operacija određivanja baze kad je poznata potencija i eksponent; broj koji se korjenuje zove se radikand, a rezultat je korijen ili radikal, {{c=1}}usp. {{ref}}korijen (4){{/ref}}, {{ref}}potencirati (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
potèncija — ž 1. {{001f}}mogućnost, sposobnost koja postoji u latentnom stanju i koja dolazi do izražaja u određenim uvjetima; moć, snaga 2. {{001f}}biol. sposobnost jedne stanice ili skupina stanica da proizvedu novi organ ili dio organa 3. {{001f}}fiziol.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
