-
121 prove
• biti; dokazati; dokazivati; iskusiti; isprobati; izdržati; izvršiti probu; ogledati; okušati; oprobati; osvedočiti; podneti; pokazati; pokazati se; potvrditi se; probati; proveravati; proveriti; vršiti probu -
122 substantiate
• dati postojanje; dokazati; očvrsnuti; ojačati; oličavati; ostvariti; podkrepiti; potkrepiti; potkrepiti dok.; pripisati postojanje; utvrditi -
123 sustain
• braniti; dokazati; držati; istrajati; izdržati; izdržavati; odravati; održan; održati; održavati; podneti; podržati; podržavati; podupirati; podupreti; potkrepiti; potpomagati; potpomoći; pretrpanost; pretrpeti; zadobiti -
124 the accused could prove an alibi
• optuženi je mogao dokazati svoj alibiEnglish-Serbian dictionary > the accused could prove an alibi
-
125 try
• destilovati; dokazati; doterati; eksperiment; ispitati; isprobati; istražiti; izneti na sud; izvesti na sud; kušati; nastojati; ogled; ogledati; okušati; pokušaj; pokušati; presuditi; proba; suditi -
126 warrant
• dekret; dokazati; dokument; dopustiti; doznaka za isplatu; dozvola; garantovati; iziskivati-kao posledicu; izjaviti; jamčiti; jamstvo; jemčiti; jemstvo; naredbao izvršenju; odobriti; opravdanje; opravdati; opunomoćiti; osnova; ovlasititi; ovlastiti; ovlašćenje; poternica; pravo -
127 assertable
adj koji se može braniti, dokazati, koji se može tvrditi, zahtijevati -
128 averable
adj koji se može potvrditi, dokazati
См. также в других словарях:
dokázati — (što, se) svrš. 〈prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān〉 1. {{001f}}činjenicama utvrditi istinitost; izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. {{001f}}(se) postupcima, radom, uspjesima postići dobro… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokazati — dokázati (što, se) svrš. <prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān> DEFINICIJA 1. činjenicama utvrditi istinitost, izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. (se) postupcima, radom, uspjesima postići… … Hrvatski jezični portal
dokázati — tudi dokazáti kážem dov. (á á á) 1. utemeljiti, podpreti kako trditev z dokazi: dokazati svoj alibi; na sodišču je dokazal svojo nedolžnost; dokažem ti resnico; dokazali so, da to bolezen povzročajo virusi; s pričami je dokazal, da ni kriv;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dokaziv — dokàziv (dokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se može dokazati 2. kojemu se može dokazati ETIMOLOGIJA vidi dokazati … Hrvatski jezični portal
dokàziv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se može dokazati; dokažljiv 2. {{001f}}kojemu se može dokazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȃž — ž 〈G lȁži, I lȁži/lȁžju, G mn làžī〉 svjesno izrečena neistina ili obmana s namjerom da se koga zavara ili dovede u zabludu [velika ∼; teška ∼; izreći ∼; ustrajati u ∼i]; laža ⃞ {{001f}}u ∼i su kratke noge (plitko dno) posl. laž se brzo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedokàzivōst — ž svojstvo onoga što se ne može dokazati ili osobina onoga kojemu se ne može dokazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
laž — lȃž ž <G lȁži, I lȁži/lȁžju, G mn làžī> DEFINICIJA svjesno izrečena neistina ili obmana s namjerom da se koga zavara ili dovede u zabludu [velika laž; teška laž; izreći laž; ustrajati u laži] FRAZEOLOGIJA u laži su kratke noge (plitko dno)… … Hrvatski jezični portal
nedokaziv — nedokàziv (nedokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [nedokaziva tvrdnja], opr. dokaziv 2. kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima… … Hrvatski jezični portal
nedokazivost — nedokàzivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što se ne može dokazati ili osobina onoga kojemu se ne može dokazati ETIMOLOGIJA vidi nedokaziv … Hrvatski jezični portal
