-
21 disavowal
pengingkaran, penyangkalan* * *pengingkaran* * *pengingkaran, penyangkalan* * *kemungkiran, kemungkaran, keingkaran -
22 disavowal
n. -
23 disavowal
dis.a.vow.al[disəv'auəl] n negação, desaprovação, desmentido, contradição, repúdio. -
24 disavowal
n1) заперечення; відречення, зречення, відмовлення (від своїх слів тощо)2) дезавуювання* * *n1) заперечення; зречення; відмова визнати ( що-небудь)2) дезавуювання -
25 disavowal
-
26 disavowal
n. onaylamama, ret, reddetme, tanımama, kabul etmeme, inkâr, red* * *inkar -
27 disavowal
[disəváuəl]nounnepriznanje, oporekanje, odbijanje, tajitev, zanikanje -
28 disavowal
1) désaveu; reniement; répudiation2) Pol., Jur. rétractationEnglish-French dictionary of law, politics, economics & finance > disavowal
-
29 disavowal
n. 거부, 부인 -
30 disavowal
انكار، رد -
31 disavowal
s nijekanje, poricanje, odricanje, nepriznavanje, neprimanje, neuvažavanje, neodobravanje* * *
dezavuiranje
odbijanje
odricanje
poricanje -
32 disavowal
n. ontkennen, loochenen, verwerpen van verantwoordelijkheid -
33 disavowal
noliegšana, neatzīšana; atteikšanās -
34 disavowal
n. 1. порекнување, отфрлање (на одговорност/вмешаност)2. откажување (од дете/религија) -
35 disavowal
n. förkastelse, förnekelse, avskakande av ansvar -
36 disavowal
dis·avow·al [ˌdɪsəʼvaʊəl] n -
37 disavowal
• dezavuisanje; nepriznavanje; odbacivanje; odbijanje; odricanje; poricanje -
38 disavowal
• kielto• kieltäminen -
39 disavowal
• zapření• popření• distancování se -
40 disavowal
noun1) отрицание2) отречение, отказ3) polit. дезавуирование* * *(n) отречение; отрицание* * *отрицание, опровержение; отречение* * *[,dis·a'vow·al || ‚dɪsə'vaʊəl] n. отрицание, отречение, отказ, непризнание, отпирательство* * *возражениевозраженияотказотказаотказыотречениеотреченияотрицаниеотрицанияпрекословия* * *1) отрицание 2) полит. дезавуирование
См. также в других словарях:
Disavowal — Dis a*vow al, n. The act of disavowing, disclaiming, or disowning; rejection and denial. [1913 Webster] An earnest disavowal of fear often proceeds from fear. Richardson. [1913 Webster] … The Collaborative International Dictionary of English
disavowal — index abandonment (desertion), abandonment (repudiation), abjuration, bad faith, confutation, declination … Law dictionary
disavowal — (n.) 1748; see DISAVOW (Cf. disavow) + AL (Cf. al) (2) … Etymology dictionary
disavowal — noun A denial of knowledge, relationship, and/or responsibility towards something (or someone). Whatever pleas may be urged for a disavowal of engagements formed by diplomatic functionaries in cases where by the terms of the engagements a mutual… … Wiktionary
disavowal — [[t]dɪ̱səva͟ʊəl[/t]] disavowals N COUNT: oft N of n A disavowal of something is a statement that you are not connected with it or responsible for it, or that you no longer agree with or believe in it. [FORMAL] ...a public disavowal of his beliefs … English dictionary
disavowal — UK [ˌdɪsəˈvaʊəl] / US noun [countable/uncountable] Word forms disavowal : singular disavowal plural disavowals a statement in which you disavow someone or something … English dictionary
disavowal — noun it s a complete disavowal of responsibility Syn: denial, rejection, repudiation, renunciation, disclaimer … Thesaurus of popular words
disavowal — disavow ► VERB ▪ deny any responsibility or support for. DERIVATIVES disavowal noun … English terms dictionary
disavowal — noun see disavow … New Collegiate Dictionary
disavowal — /dis euh vow euhl/, n. a disowning; repudiation; denial. [1740 50; DISAVOW + AL2] * * * … Universalium
disavowal — Synonyms and related words: abjuration, abjurement, abrogation, absolute contradiction, annulment, contradiction, contrary assertion, contravention, controversion, countering, crossing, denial, disaffirmation, disallowance, disclaimer,… … Moby Thesaurus