-
61 welfare-officer
-
62 cipher
s ništica;[fig] nula; (arapska) brojka, cifra; slovo; inicijali, monogram; šifra; tajno pismo / in # = šifriran; # officer = službenik koji dešifrira poruke* * *
broj
nula
Å¡ifra
Å¡ifrator
zakrivka -
63 commissioned
adj opunomoćen, ovlašten;[mar] (brod) stavljen u promet / # officer = patentom imenovani oficir, časnik* * *
opunomoćen
ovlašten
stavljen u pogon
stavljen u promet -
64 custom
s 1. običaj; navika;[jur] običajno pravo 2.[com] mušterije, kupci, klijentela / # house = carinarnica; # officer = carinik; #s = carina; carinarnica, carinske vlasti; #s duty = carina; #s union = carinska unija* * *
prilagođen
uobiÄajen
uobiÄajene
uzanca
vlastiti
carina
carinske
carinski
korisniÄka
korisniÄki
korisnik
korisnikovo definiranje
navika
obiÄaj
podešeno
posebno -
65 liaison
s [Fr] 1. [mil] (tijesna) veza, suradnja 2. ljubavni odnos / # officer = oficir za vezu* * *
povezivanje virtualnim kanalom
spoj
veza
veza-ljubavna -
66 medical
adj (#ly=[adv]) liječnički; medicinski / # board = zdravstvena uprava # certificate = liječnička potvrda zdravstvena svjedodžba; # evidence = zdravstveni nalaz, liječničko mišljenje; # examination = liječnički, zdravstveni pregled; # officer = liječnik, zdravstveni radnika; # ward = bolnički odjel; # man = liječnik; medicinar; our # nab = naš kućni liječnik; # jurisprudence = pravni aspekti medicine; # student = student medicine, medicinar; # specialist = (liječnik) specijalist* * *
lijeÄniÄki
ljekarski
medicinski -
67 naval
adj (#ly [adv]) pomorski,brodarski; [mil] mornarički, koji se odnosi na ratnu mornaricu / # officer = pomorski oficir, oficir ratne mornarice; # aviation = mornaričko zrakoplovstvo, pomorska avijacija; # power = pomorska sila (država); # stores = oprema i hrana za mornaricu; [com] smola, katran, terpentin i dr.; GB # stockyard = vojno brodogradilište* * *
brodski
marinski
mornariÄki
pomorski -
68 orderly
adj uredan, redovit, redovan; sređen, metodičan; miran, učtiv; [mil] koji vrši službu, dežurni / room = četna kancelarija; # officer = oficir u službi* * *
dežuran
dobrog vladanja
ispravno
kurir
redovno
uliÄni ÄistaÄ
uredno -
69 petty
adj (pettily [adv]) 1. malen, sitan, neznatan, nevažan, beznačajan, bezvrijedan 2. niži, podređen 3. nizak, vrijedan prezira; sitničav, škrt / # bourgeois = malograđanin; # cash = priručna blagajna; # jury = mala porota; # larceny = sitna krađa; # officer [mar] podoficir; # sessions = malo, redovito zasjedanje suda; [mar] # average = mala havarija* * *
beznaÄajan
beznaÄajno
neprijazan
niži
podređen
vrijedan prezira -
70 combatant
adj koji se bori; aktivni (officer) -
71 cypehr
s ništica; [fig] nula; (arapska) brojka, cifra; slovo; inicijali, monogram; šifra; tajno pismo / in # = šifriran; # officer = službenik koji dešifrira poruke -
72 non commissioned
adj koji nema oficirskog dekreta / officer = podoficir -
73 non-commissioned
adj koji nema oficirskog dekreta / officer = podoficir
См. также в других словарях:
officer — of‧fi‧cer [ˈɒfsə ǁ ˈɒːfsər, ˈɑː ] noun [countable] HUMAN RESOURCES someone who has an important position in an organization. Officer is often used in job titles: • a local government officer • a personnel officer caˈreers ˌofficer HUMAN… … Financial and business terms
officer — of·fic·er n 1: one charged with administering or enforcing the law a police officer 2: one who holds an office of trust, authority, or command the directors, officer s, employees, and shareholders of a corporation 3: one who holds a position of… … Law dictionary
Officer — Of fi*cer, n. [F. officier. See {Office}, and cf. {Official}, n.] 1. One who holds an office; a person lawfully invested with an office, whether civil, military, or ecclesiastical; as, a church officer; a police officer; a staff officer. I am an… … The Collaborative International Dictionary of English
officer — [n1] person who has high position in organization administrator, agent, appointee, bureaucrat, chief, civil servant, deputy, dignitary, director, executive, functionary, head, leader, magistrate, manager, officeholder, official, president, public … New thesaurus
officer — [ôf′i sər, äf′i sər] n. [ME < Anglo Fr & OFr officier < ML officiarius < L officium,OFFICE] 1. anyone elected or appointed to an office or position of authority in a government, business, institution, society, etc. 2. a police officer or … English World dictionary
Officer — Of fi*cer, v. t. [imp. & p. p. {Officered}; p. pr. & vb. n. {Officering}.] 1. To furnish with officers; to appoint officers over. Marshall. [1913 Webster] 2. To command as an officer; as, veterans from old regiments officered the recruits. [1913… … The Collaborative International Dictionary of English
officer — (n.) early 14c., one who holds an office (originally a high office), from O.Fr. officer, from M.L. officarius, from L. officium (see OFFICE (Cf. office)). The military sense is first recorded 1560s. Applied to petty officials of justice from… … Etymology dictionary
officer — ► NOUN 1) a person holding a position of authority, especially a member of the armed forces who holds a commission or a member of the police force. 2) a holder of a public, civil, or ecclesiastical office … English terms dictionary
Officer — Contents 1 Military 2 Shipping industry 3 Law enforcement 4 … Wikipedia
officer — Person holding office of trust, command or authority in corporation, government, armed services, or other institution or organization. In corporations, a person charged with important functions of management such as president, vice president,… … Black's law dictionary
officer — noun 1 in the army, navy, etc. ADJECTIVE ▪ air force, army, military, naval ▪ commanding, high ranking, ranking, senior, superior … Collocations dictionary